Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Subota
Svagdan
Čitanja: Mudr 18, 14-16: 19, 6-9; Ps 104, 2-3. 36-37. 42-43; Lk 18, 1-8.
Evanđelje dana (Lk 18, 1-8)
„Bog će obraniti svoje izabrane koji vape k njemu.“
U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:
»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me!’«
Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«
Razmišljanje
U današnjem evanđeoskom odlomku koji nam govori o ustrajnoj molitvi Isus nam po kazuje barem dvije dimenzije (koje bismo čak mogli nazvati ciljevima) molitve. Prvu dimenziju predstavlja vježbanje ustrajnosti i pouzdanja u molitvi. Okolnosti i stav ove udovice, koja ustrajno i redovito ,muči’ sudca, pokazuje nam da i naše molitve trebaju biti moljene s vjerom i redovito. Međutim, nama često nedostaje vjere i ustrajnosti u našim molitvama. Ponekad se događa da, kad jednom primimo od Boga ono što smo od Njega tražili, nakon toga više ne molimo tako intenzivno, zaboravljajući Mu čak i zahvaliti za primljenu milost. U drugim slučajevima biva da, možda dugo ne dobivamo ono što od Boga tražimo i naša molitva slabi, posustaje, prestaje…
Drugi cilj molitve o kojem nam Gospodin danas govori, jest njegovanje naše vjere za Njegov dolazak. To je molitva koja nas treba jačati, podržavati duhovni život u nama, davati snagu u vremenima kušnji, patnji, borbe s napastima, iščekivanja spasenja… Naša molitva ne smije biti samo neprestano traženje nečega od Boga, već i naša duhovna hrana, sredstvo produbljivanja našeg odnosa s Gospodinom. Naša molitva treba biti kontinuirana i ovdje se ne radi o onom što najčešće podrazumijevamo kada kažemo da smo izmolili molitvu, da smo je ,odradili’, već o neprestanom boravku u Gospodinovoj prisutnosti, bilo da radimo, učimo, odmaramo se ili izvršavamo svoje obveze…
Jesam li svjestan da čekam Gospodinov dolazak ne samo na kraju vremena ili u trenutku moje smrti, već i u Njegovim nadahnućima, u Njegovoj Riječi, u Njegovoj moći, u Njegovoj konkretnoj potpori u danoj situaciji? D.M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
