Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Četvrtak
Svagdan
Čitanja: Mal 3, 1-4. 23-24; Ps 24, 4-5ab. 8-9. 10 i 14; Lk 1, 57-66.
Evanđelje dana (Lk 1, 57-66)
„Rođenje Ivana Krstitelja“
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca — Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa: »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji god su čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu ruka Gospodnja bijaše s njime.
Razmišljanje
Iako smo Isusovi učenici, često se ponašamo kao racionalisti. Sve želimo racionalno objasniti. Zaboravljamo da bi onaj koji se približava Bogu trebao vjerovati, da bismo svoju vjeru trebali shvaćati i da bi naš razum trebao biti otvoren za milost vjere. Zaharija, otac Ivana Krstitelja, snosio je posljedice svoje nevjere. Onijemio je. Bog je nemoguće učinio mogućim, dao mu je sina kada se to – ljudski gledano – činilo nemogućim. Sto ga Elizabeta osmog dana predlaže da se sinu nadjene ime Ivan, što znači “dar od Boga” ili “Gospodin mi se smilovao”. Odabir takvog imena ističe moment vjerovanja i Božjeg djelovanja. Boga nitko ne može spriječiti da izvrši svoje planove. A Božji je plan bio da pošalje proroka koji će pokazati budućeg Mesiju (Mal 3,23-24). Taj prorok je Ivan Krstitelj. Jedina prepreka ostvarenju Božjih planova jest naša nevjera. Zamolimo Gospodina za milost ravnoteže između vjere i razuma, razuma i vjere. B.W
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
