U noći Isusova rođenja biskup Antun Škvorčević predvodio je svečanu misu polnoćku u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i Župe sv. Terezije te vjernicima grada Požege. Na slavlju su među ostalima sudjelovali požeški gradonačelnik Željko Glavić, predstavnici Požeško-slavonske županije na čelu sa zamjenikom županice Ferdinandom Trohom i požeški paroh o. Nikola Petrović.
U homiliji biskup je ispripovjedio sudionicima slavlja kako mu se nedavno jedan njegov poznanik požalio da nema svjetla. Kazao je kako mu je odmah bilo jasno da on nije govorio o nestanku električne struje, nego o otajstvu svjetla, povezanom sa smislom našeg postojanja. Svjetlo je jedna od najizazovnijih pojava i nije slučajno sveti pisac zabilježio u Knjizi postanka da ga je Bog dozvao u postojanje kao prvu stvarnost, ustvrdio je biskup. Dodao je kako noćas u Isusovu rođenju slavimo otajstvo svjetla. Upozorio je kako sva biblijska čitanja ovog svetog slavlja žele odgovoriti na pitanje: Koji je smisao Božića?
Polazeći od prvog čitanja, kazao je da u njemu prorok Izaija progovara u dramatičnoj situaciji za izraelski narod u davnom 8. st. prije Krista kada se posvuda čuo zveket oružja, a asirska invazija, koja je već bila zahvatila Galileju, zaprijetila je i samoj Judeji i Jeruzalemu. Pod neprijateljskim pritiskom narod je hodao u mraku, ne znajući kamo krenuti. Tim ljudima bez nade prorok je navijestio: »Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku«. Zatim, obraćajući se Bogu, prorok na neki način dovikuje: »Ti si radost umnožio, uvećao veselje’. Na temelju ovih prorokovih riječi, biskup je zapitao: »Što je omogućilo ljudima onog doba, a i nama danas, prijeći iz tame u svjetlost, iz žalosti u radost?«. Nastavio je: »Kad prorok Izaija govori o prijelazu iz tame u svjetlost, zapravo pomišlja na odlazak Asiraca, čija je opasnost bila na pomolu. Ali Božji prorok također govori o nestanku svakog neprijatelja. On najavljuje radost zbog onoga koji je ‘Bog silni, Otac vječni, Knez mira’; zbog onoga koji će kao pravi izraelski heroj sve to ispuniti. Na pitanje: ‘Kako će to biti moguće’ Izaija odgovara: ‘Privržena ljubav Gospodina nad vojskama to će učiniti’.« Eto, dakle, najstarijeg smisla i poruke Božića: konac straha, oslobođenje od neprijateljske vladavine, a sve to zahvaljujući jednom djetetu koje nam se rodilo iz roda Davidova i koje će donijeti pravdu, mir i radost, i svima donijeti hrabrost za život, ustvrdio je biskup.
Produbljujući govor o svjetlu, povezanu s djetetom, biskup je sudionicima slavlja poručio: »Vi dobro znadete da ne možemo ispričati svu dražest i sve ono što se pojavljuje s rođenjem jednog djeteta, ali osjećamo da smijemo reći kako je dijete donijelo svjetlo, radost i neku puninu koja se zove život, a sve to u svojoj krhkosti, malenosti i nejakosti.« Kazao je kako ne zna do kraja opisati tu svjetlost koja nas zahvaća u djetetu, ali da sluti kako je u svakom ljudskom biću na svoj način utkana Božja kreativnost i njegova stvoriteljska moć, koju prorok naziva »privržena Božja ljubav«. Još je biskup kazao da se noćas, uz činjenicu da iz svakog ljudskog djeteta zrači svjetlost, radost, Božja blizina i njegova stvoriteljska moć, želi podsjetiti kako li tek iz Betlehemskog Djeteta u njegovoj slabosti i siromaštvu progovara Božja svjetlost i radost, njegova moć i blizina. Naglasivši kako se upravo u toj činjenici krije najveći izazov, biskup je rekao: »Mi pristupamo životu sasvim drugim putem, pa tražimo kako biti moćni, veliki i bogati. Zar se Bog prevario kad je u Sinu svome Isusu Kristu izabrao obrnuti put nemoći, siromaštva i krhkosti jednostavnog djeteta? Isusovim rođenjem Bog nas je podsjetio kako se čovjekova veličina, kao i veličina života općenito krije u malenosti. Imati smisla za malenost i neznatnost, za ono što je krhko i prolazno, sposobnost je i moć dohvatiti dubine ljudskog postojanja koje su drugim putem neuhvatljive, poručio je biskup sudionicima slavlja. Izrazio je želju da se noćas zajedno s njima raduje onom svjetlu koje zrači iz Betlehemskog djeteta, zahvalni što u svojoj malenost, krhkosti, prolaznosti i smrtnosti Bogu nismo beznačajni. On nam je rođenjem svoga Sina poručio da se nije odrekao čovjeka i čovječanstva.
Primjenjujući to na našu hrvatsku situaciju, u kojoj smo u napasti vidjeti samo ono što je mračno, negativno, zločesto i gubitničko, biskup je pozvao sudionike slavlja da se okrenu malenosti i u njoj otkrivaju veliku moć života koju je Bog utisnuo u naše postojanje. Još je kazao da za razumijevanje velike, božanske poruke Božića treba imati srce kakvo su imali pastiri, koji su prema evanđeoskom izvještaju prvi okružili to krhko i nejako Betlehemsko Dijete, u njemu otkrili božansku poruku. Kazavši sudionicima slavlja da u tom leži šansa za svakoga od nas, biskup je ustvrdio da mi Bogu značimo sve, jer nam je u Isusu Kristu sve darovao. U njemu se Božja moć susrela s našom nemoći, i svojom ljubavlju unijela u nas svjetlo i pobjedu, veću od svega, a koja se očituje i živi u malenosti, u položenosti života za drugoga, ustvrdio je biskup. Zahvalio je Bogu što nam je pristupio na takav način, a Gospodinu Isusu što je bio jedan od nas i što je ostao jedan s nama, kako ni u jednom trenutku našeg života ne bismo pomislili da smo izgubljeni ljudi, nego da smo Bogu uvijek značajni i veliki. On nam je u Isusu Kristu poslao najljepšu čestitku, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja, neka se prebirući božićne čestitke koje su primili od rođaka i prijatelja, zaustave pred tom Božjom čestitkom, Isusom Kristom i provjere još jednom tko smo mi u njemu i obraduju se njegovu svjetlu.
