Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Utorak
Svagdan
Čitanja: 1 Iv 3, 7-10; Ps 97, 1. 7-10. 9; Iv 1, 35-42.
Evanđelje dana (Iv 1, 35-42)
„Našli smo Mesiju.“
U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« — što znači: »Učitelju — gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna i reče mu: »Našli smo Mesiju!« što znači »Krist — Pomazanik.« Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« — što znači »Petar — Stijena.«
Razmišljanje
Početak današnjeg evanđeoskog odlomka upućuje na to da Ivan Krstitelj već duže vrijeme iščekuje Mesiju. Tko mu je rekao da Ga traži upravo na tome mjestu? Čini se da je u potragu za Mesijom uvukao i svoje učenike, jer bez objašnjenja na riječ: Evo Jaganjca Božjega!, oni kreću za Isusom.
Izjava pripovjedača ovog prizora da su dvojica učenika pošla za Isusom nameće pitanje: je li ih bilo više? Ako da, zašto je onda osta tak ostao na ,,svome mjestu”? Nisu čuli Iva nove riječi? Ili su čuli, ali nisu povjerovali? Ovaj prizor nam pokazuje da naša vjera često započinje u trenutku kada povjerujemo navjestiteljima Božje Riječi. Od onih koji upućuju na Sina Božjega započinje hod za Mesijom. Kada sam posljednji put uputio na Sina Božjega govoreći da se isplati poći za Njim? Ł.T.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
