Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan
Čitanja: 1 Sam 8, 4-7. 10-22a.; Ps 88, 16-17. 18-19; Mk 2, 1-12.
Klanjanje: Cernik.
Evanđelje dana (Mk 2, 1-12)
„Vlastan je Sin Čovječji otpuštati grijehe na zemlji.“
Pošto Isus nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.
I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.
Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi!«
Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«
Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi pa će im: »Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?’ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetome: »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima.
Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«
Razmišljanje
Prizor o kojem govori današnje Evanđelje dosta je neobičan i zanimljiv. Očima ma šte možemo si predočiti ono mnoštvo ljudi okupljeno oko Isusa koji naučava s kućnog praga, onu četvoricu ljudi koji prave buku razvaljujući krov te, u najmanju ruku, začuđenog vlasnika kuće… Čudi i to što Isus, kad vidje vjeru onih što su donijeli uzetoga, reagira i djeluje te što uzetomu najprije otpušta grijehe, a tek onda ga ozdravlja. No u sve mu tome nalazi se duboki smisao kršćanskih spasenjskih istina.
Gledajući ovu četvoricu prijatelja uzetoga čovjeka, potrebno je u prvom redu naglasiti važnu ulogu vjere i molitvenog napora drugih osoba u procesu obraćenja i ozdravljenja. Može se reći da je ovaj evanđeoski prizor u određenom smislu ikona široko shvaćene zagovorne molitve u kojoj, ako se s vjerom molimo, u neku ruku stavljamo pred Isusa onoga kome je potrebno Božje milosrđe.
U ovom evanđeoskom prizoru nalazi se i je dan detalj koji se može lako predočiti, a koji nam pokazuje da je čovjek i njegovo nutarnje i vanjsko zdravlje, njegovo spasenje, važnije od materijalnih stvari, od oštećenog krova i velikih izdataka koje treba podnijeti, a da ne govorimo o našem duhovnom naporu…
Isus, obraćajući se ovom uzetom čovjeku, najprije otpušta grijehe, čisti dušu, najprije mu vraća duhovno zdravlje, a tek kasnije mu vraća tjelesno zdravlje. Ali Isus ovo ne čini kako bi pokazao i dao lekciju okupljenim pismoznancima da je On onaj koji može otpuštati grijehe. Marko nam želi reći nešto o jednoj temeljnoj istini: briga za naš duhovni di život, za naše spasenje, očišćenje od bolesti grijeha, nutarnje prljavštine je jako važna, a čistoća i zdravlje duše moraju biti na prvom mjestu. Jer možeš tjelesno i biti bolestan, a imati zdravu i čistu nutrinu i biti slobodan od grijeha i tako ući u Kraljevstvo Nebesko. Zdravlje našeg tijela nije nam nužno potrebno za spasenje, ali zdravlje naše duše i te kako jest… D.M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
