U nedjelju, 20. veljače 2022. godine požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je slavlje posvete nove župne crkve sv. Leopolda Mandića u Virovitici, u zajedništvu sa svećenicima Virovitičkog dekanata i brojnim vjernicima, među kojima je bio i virovitičko-podravski župan Igor Andrović i virovitički gradonačelnik Ivica Kirin.
U homiliji biskup je upitao sudionike slavlja jesu li primijetili kako je Isus u današnjem evanđelju silno zahtjevan, ustvrdivši da on ima pravo biti takav prema nama do te mjere da nam zapovijedi da moramo ljubiti i svoje neprijatelje, jer je on božanska osoba, koja je k nama došla iz krila Očeva i koja najbolje zna što je u čovjeku i što on treba biti, kako nas je poučavao sv. papa Ivan Pavao II. Razlažući spomenuti evanđeoski ulomak biskup je kazao da Isus ne prihvaća podjelu ljudi na prijatelje i neprijatelje. Ustvrdio je kako nam i aktualna kriza u odnosima između Rusije i Ukrajine u koju su uključene Europa i Amerika pokazuje da se cijeli svijet na svim razinama ravna po načelu podjele na prijatelje i neprijatelje. Pripomenuo je kako nije teško odrediti tko je komu prijatelj, odnosno neprijatelj, ali da je bolje poslušati Isusa koji nas upozorava da olako ne sudimo i ne osuđujemo jedni druge.
Istaknuvši kako mi prosuđujemo tko nam je prijatelj ili neprijatelj po kriteriju je li za nas ili protiv nas, biskup je ustvrdio da Isusova zapovijed ljubavi prema neprijateljima ide za tim da svoje neprijatelje ljubavlju pretvorimo u prijatelje. Nama se čini da je to nemoguće, tim više što postoje ljudi koji su toliko tvrdokorno zahvaćeni zlom i negativnošću da se jednostavno ne mogu drugačije ponašati, nego samo biti protiv drugih ljudi i činiti im zlo, istaknuo je biskup. Naglasio je kako nas Isus poziva da budemo najprije svi prijatelji Božji, te da na temelju toga uzmognemo biti prijatelji jedni drugima. Bog se nigdje i nikada nije očitovao kao čovjekov protivnik. Dapače u Isusu Kristu objavio nam se kao čovjekov prijatelj koji je na križu sebe dao za nas do kraja, do u smrt. Bog, naime, ne može biti protiv svoga stvorenja, nego samo protiv zla koje ga zarobljava i oduzima dostojanstvo stvorenosti na sliku njegovu. Koliko smo prijatelji Božji, toliko ima mogućnosti da budemo istinski prijatelji jedni drugima, istaknuo je biskup. Jer, ako nemamo moć njegova milosrđa i praštanja nismo kadri ljubiti jedni druge, biti prijatelji, nego ostajemo zarobljenicima zla, protivnici i neprijatelji jedni drugima. Podsjetivši na mnoga neprijateljstva koja postoje u Hrvatskoj na političkoj, gospodarskoj i obiteljskoj razini, biskup je izrazio uvjerenje da se hrvatsko društvo može promijeniti ako usmjerimo svoj pogled prema Bogu, koji u Isusu Kristu nije samo „s nama Bog“ (Emanuel), nego „Bog za nas“. Povezujući to s usporedbom između Adama i Krista, o kojoj sv. Pavao piše Korinćanima u ulomku drugog čitanja, biskup je rekao da se u prvom čovjeku Adamu, koji je zemljani čovjek, dogodila naša ukopanost u zlo i neprijateljstvo, a da se u novom čovjeku Isusu Kristu, koji je nebeski čovjek, u nama obnovila Božja slika na koju smo stvoreni. Isus Krist nas je iz naše ranjenosti zlom i negativnošću uzdigao na nebesku razinu, te smo u njemu postali nebeska bića, primljeni u puno zajedništvo božanskog života, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da obnovljeni u vjeri i u prijateljstvu s Bogom, sve ljude gledaju kao Božja stvorenja.
Podsjetivši nazočne vjernike da je poslanje Crkve i njihove Župe izgrađivati ljude u prijateljstvu s Bogom i međusobno, biskup je protumačio značenje najvažnijih predmeta u njihovoj župnoj crkvi koja se posvećuje, a to su oltar i ambon. Oltar je mjesto gdje se svećenikovim služenjem u svetoj misi obnavlja Isusova žrtva na križu, po kojoj je on pobijedio zlo i smrt, ne samo za nas, nego za svakog čovjeka. Po slavlju svete mise mi izlazimo iz svijeta ljudskih podjela na prijatelje i neprijatelje i ulazimo u Božji svijet u kojem su svi ljudi s njime pomireni, njegovi prijatelji, postajemo dionici nebeskog čovjeka, te se na taj način od oltara širi civilizacija ljubavi, o kojoj su rado govorili sveti pape Pavao VI. i Ivan Pavao II., ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da se ne stave u službu civilizacije podjela u Hrvatskoj na prijatelje i neprijatelje, rođake i one koji nam to nisu, izgrađujući društvo sukobljavanja u kojem je teško ili nemoguće živjeti, nego da surađuju na izgradnji Isusove civilizacije ljubavi, hraneći se u svetoj misi njegovom ljubavlju s križa, i noseći zalog Isusove pobjede nad smrću u svoje odnose s ljudima u svojim obiteljima i u društvu. Upozorio je kako će u slučaju da to propuste, oblikovanje društva u Hrvatskoj prepustiti pobornicima civilizacije sebičnosti, koja trajno u sebi nosi smrtnu injekciju i u kojoj nije lijepo živjeti. Kazao je da će u ovom slavlju biti posvećen oltar ove crkve da bude moćan Isusovim djelom zahvaćati svakoga onoga koji bude rado dolazio u crkvu i sudjelovao u misnim slavljima.
Pored toga, bit će posvećen i ambon, s kojeg je i u ovoj svetoj misi naviještena Božja riječ, da ona bude jača od svih nemoćnih ljudskih riječi, i da po njoj u nama pobjeđuje Božja istina. Oltar i ambon znakovi su Božje pokretačke moći u prostoru crkve, po kojima nam Bog postaje blizu, prosvjetljuje nas i snaži. Biskup je poručio sudionicima slavlja da su i današnjim dolaskom u crkvu posvjedočili kako su zaista Božji narod na zemlji, koji je početak zajedništva s Bogom koje će se na koncu vremena ostvariti u punini, a sva ljudska djelovanja jednih protiv drugih zauvijek nestati. Iz iskustva znademo da nikakva podjela, niti strategija protiv drugih, ne može donijeti pobjedu. Kazao je kako često ponavlja našim hrvatskim braniteljima da su pobijedili u Domovinskom ratu zato što su voljeli svoju hrvatsku domovinu i za njezinu slobodu i dostojanstvo bili spremni položiti svoj život, a ne zato što su mrzili Srbe ili nekoga drugoga. Strategija „biti protiv nekoga“ je gubitnička, strategija „za“ je pobjednička, jer je Božja, ustvrdio je biskup. Isus Krist za nas do kraja, do u smrt te i mi jedni za druge u snazi Isusovog „za nas“ postajemo pobjednici već ovdje na zemlji, gdje počinje ona pobjednička vječnost koju nam je Isus Krist priskrbio svojim uskrsnućem. To je Božji dinamizam i realizam koji neprestano susrećemo u našim crkvama i kojega postajemo dionici po svetim otajstvima koja u njima slavimo, ustvrdio je biskup.
Pozvao je sudionike slavlja neka se – dolazeći u crkvu na sveta slavlja i križajući se rukom koju su umočili u blagoslovljenu vodu – podsjete kako su po krštenju ušli u zajedništvo Isusova života „za nas“, i u zajedništvo njegove Crkve, koja nije neka ljudska organizacija ili udruga građana, nego On koji je u snazi Duha moćni pobjednik nad smrću prisutan među nama, i koji tim istim Duhom svoje moćne ljubavi ulazi u naše nemoći i naša umiranja. Poželio im je da njihova župna crkva danas posvećena, zagovorom njezina zaštitnika sv. Leopolda Mandića bude zaista prostor u kojem će iznutra rasti do one veličine Božje koja se može ostvariti samo Isusovom prisutnošću u njima.
