Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Utorak
Svagdan
Čitanja: Iz 55, 10-11; Ps 33, 4-5. 6-7. 16-17. 18-19; Mt 6, 7-15.
Klanjanje: Crnac.
Evanđelje dana (Mt 25, 31-46)
„Vi, dakle, ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima…“
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.
Vi, dakle, ovako molite:
‘Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!
Kruh naš svagdanji daj nam danas!
I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!
I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.’
Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«
Razmišljanje
Riječi molitve koju slušamo u današnjem odlomku iz Evanđelja zna svaki kršćanin. Često je tijekom dana ponavljamo: ujutro, navečer, u liturgiji… No, jesu li te izgovarane riječi molitva koju Gospodin uslišava? Bog uslišava čovjeka ne zbog mnoštva naših riječi, nego zbog sukladnosti, podudaranja onih riječi izgovaranih u molitvi s našim ponašanjem. Zadatak molitve je da preobražava naše srce, vodi k ljubavi prema Bogu i bližnjemu, opraštanju, dobrim djelima. Čovjek molitve u molitvi ne govori samo o svojim potrebama, brigama već se trudi nada sve čuti ono što Bog govori, trudi se ispuniti Njegovu volju u svojoj svakodnevici. Gospodine, nauči me živjeti po Tvojoj Riječi. K.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
