Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
VAZMENI UTORAK
Vazmena osmina
Čitanja: Dj 2, 36-41; Ps 32, 4-5. 18-19. 20 i 22; Iv 20, 11-18.
Evanđelje dana (Iv 20, 11-18)
“Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.”
U ono vrijeme: Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo — jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« — što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«
Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«
Razmišljanje
Upornost u objašnjavanju i razjašnjavanju fenomena i „problema“ praznoga groba dovodi Mariju Magdalenu do spoznaje istine. Do prije par trenutaka bili su ovdje i Petar i Ivan. Prvi je vidio prazan grob i ostaje ravnodušan, a drugi vidje i povjerova. Obojica su se vratila kući zasigurno „isprebijani“ različitim mislima. Marija Magdalena ostaje kod groba. Za nju je vrijeme stalo. Možemo se usuditi i reći da kontemplira mjesto u koje je položeno Isusovo mrtvo tijelo. Kontemplira, jer s ljubavlju gleda mjesto gdje je – kako je bila uvjerena – pokopana Ljubav. Istovremeno traži istinu. Nerazjašnjena situacija ne daje joj mira. Isus je za nju bio prevažna Osoba da bi Ga samo tako mogla zaboraviti. Nameće se pitanje: koliko sam ja odlučan i odrješit u traganju za svojom Ljubavlju – Isusom? Koliko dugo bih izdržao pred praznim grobom? Ł.T.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
