U prostorima Biskupskog doma u Požegi, 4. svibnja održana je sjednica Biskupske komisije HBK za ekumenizam na kojoj su sudjelovali svi njezini članovi: požeški biskup i predsjednik Komisije Antun Škvorčević, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak i šibenski biskup Tomislav Rogić. Na programu je bilo promišljanje o ekumenskoj dimenziji sinodskog savjetovanja i pastoralni pristup izbjeglicama iz Ukrajine u Hrvatskoj te je na sjednicu bio pozvan i pakračko-slavonski episkop Jovan Ćulibrk te križevački grko-katolički vladika Milan Stipić.
Biskup Antun, domaćin susreta pozdravio je nazočne riječima Psalma 134: „Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti.” Istaknuo je kako im s tim osjećajima od srca upućuje dobrodošlicu, potaknut uskrsnim otajstvom Gospodinove pobjede nad smrću, kojom je dokinuo sve podjele među ljudima, koje se prvenstveno odnose na njegovo Tijelo, Crkvu. Kazao je kako je povod ovog susreta Biskupska sinoda sljedeće godine u Rimu i sinodalno savjetovanje koje je papa Franjo pokrenuo u cijeloj Katoličkoj Crkvi, koje ima ekumenizam kao važnu sastavnicu. Ustvrdio je da radi toga želimo s episkopom Jovanom provjeriti trenutačno stanje odnosa između Katoličke i Srpsko Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj, u svijesti kako pravoslavni sa svojom sinodskom tradicijom mogu biti katolicima poticaj i pomoć u njihovu promišljanju. Spomenuo je da je sinodalnost – kako sama riječ kaže – zajednički hod i podsjetio da smo u prošlosti imali situacija u kojima nismo bili zajedno, te nam je nastojati u konkretnom našem i svjetskom okruženju, napose rata u Ukrajini, posvjedočiti kako poput učenika na putu u Emaus zajedno hodimo s uskrslim Gospodinom i osluškujemo Pobjednika nad smrću, koji nam tumači tko smo mi njemu a tko je on nama. Kazao je da se to posebno odnosi na naš zajednički pastoralni pristup izbjeglicama iz Ukrajine, pritisnutih teškim teretom ratnog stradanja te im valja pristupiti s posebnom osjetljivošću. Podsjetio je kako je Hrvatska biskupska konferencija na svom prošlotjednom plenarnom zasjedanju razmatrala to pitanje i povjerila Biskupskoj komisiji za ekumenizam da o njem porazgovori s pravoslavnima, predstavi im njezin stav u odnosu prema pripadnosti izbjeglica Pravoslavnoj Crkvi dviju jurisdikcija u Ukrajini te mjerodavnosti Srpske pravoslavne Crkve za njihov pastoral u Hrvatskoj i djelovanju grko-katoličke Crkve.
Potom je episkop Jovan prikazao pravoslavno poimanje sinodalnosti u odnosima jedne mjesne Crkve prema drugoj te njezino liturgijsko ostvarivanje unutar pojedine Crkve. Biskup Škvorčević je predstavio ono što se u Katoličkoj Crkvi trenutačno zbiva s obzirom na spomenuto sinodsko savjetovanje u pripravi za Opću biskupsku sinodu u Rimu 2023. godine na temu sinodalnosti Crkve. Biskupi i episkop složili su se oko važnosti međusobnog redovitog komuniciranja i susretanja po kojima se sprečavaju mogući nesporazumi, te su se zauzeli da se povezanost između dviju Crkava u Hrvatskoj osnaži na najvišoj razini. U tom je od nemalog značenja iskustvo koje je patrijarh Porfirije stekao svojim prethodnim djelovanjem u Hrvatskoj. Članovi Biskupske komisije za ekumenizam predstavili su episkopu Jovanu zaključke koje je HBK donijela na svom spomenutom zasjedanju u pogledu pastorala izbjeglica iz Ukrajine, napose s obzirom na neke informacije da određeni broj pravoslavnih izbjeglica ne prihvaća Srpsku pravoslavnu Crkvu u njezinu vjerskom služenju jer podržava patrijarha Kirila i one koji su pod njegovom jurisdikcijom u Ukrajini protiv Pravoslavne Crkve u Ukrajini koja je prije nekoliko godina postala autokefalna interventom carigradskog patrijarha Bartolomeja. Episkopu Jovanu prenesen je stav hrvatskih biskupa kako ratne stradalnike iz Ukrajine treba prihvaćati kao izbjeglice, pružajući im punu humanitarnu potporu, ali da pastoralnu brigu za sve pravoslavce bilo koje jurisdikcije bez bilo kakvog ulaženja u pitanje jurisdikcije kojoj u Ukrajini pripadaju, treba preuzeti Srpska Pravoslavna Crkva. S obzirom na interkomuniju, HBK se ravna prema katoličkim načelima izloženima u Ekumenskom direktoriju, koja poštuju pravoslavni pristup tom pitanju i predviđaju mogućnost da pravoslavni vjernici izvanredno prime svetu pričest u Katoličkoj Crkvi kad nema pravoslavnog svećenika a oni se nalaze u smrtnoj opasnosti. Križevački vladika Stipić obrazložio je pristup grko-katolika u Hrvatskoj izbjeglicama iz Ukrajine, gdje svećenici Ukrajinci u njegovoj Eparhiji nastupaju prema svojim izbjeglim sunarodnjacima s posebnom revnošću, pomažući im humanitarno a na liturgiju okupljaju grko-katolike. Episkop Jovan je očitovao veliko razumijevanje za to djelovanje, iskazavši rezerve prema programu koje je Ukrajinsko veleposlanstvo u Hrvatskoj organiziralo za pravoslavne izbjeglice u križevačkoj Katedrali na sam njihov Uskrs, istaknuvši da u okupljanju pravoslavnih izbjeglica nije susreo njihovo odbijanje da sudjeluju na liturgiji koju služi svećenik SPC. Biskup Rogić je izvijestio o načinu na koji u Šibenskoj biskupiji prihvaćaju izbjeglice iz Ukrajine, spomenuvši da vjernicima grko-katolicima stoji na raspolaganju njihov svećenik u Srimi i u Kričkama. Donesen je zaključak kako je potrebno uspostaviti bolju suradnju s obzirom na navedeno pitanje da se otkloni bilo kakva prozelitska sumnja. Susret je završio zajedničkom željom sudionika da se rat u Ukrajini što prije zaustavi i uspostavi mir, te prestanu ubijanja, patnje i izbjeglištvo mnoštva nedužnih ljudi.
Biskup Škvorčević darovao je episkopu Jovanu nedavno tiskani dokument Hrvatske biskupske konferencije o ekumenizmu pod naslovom „Poticaji i smjernice za zauzetije ekumensko djelovanje“, istaknuvši da je ono polazište i u odnosu prema pravoslavnim izbjeglicama iz Ukrajine.
