Utorak četvrtog vazmenog tjedna

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Utorak
Svagdan

Čitanja: Dj 11, 19-26; Ps 86, 1-3. 4-5. 6-7; Iv 10, 22-30.

Titular: Slatina – bl. Ivan Merz – svetkovina.


Evanđelje dana (Iv 10, 22-30)

“Ja i Otac jedno smo.”

Svetkovao se u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!« Isus im odgovori:
»Rekoh vam pa ne vjerujete.
Djela što ih ja činim u ime Oca svoga —
ona svjedoče za mene.
Ali vi ne vjerujete
jer niste od mojih ovaca.
Ovce moje slušaju glas moj;
ja ih poznajem i one idu za mnom.
Ja im dajem život vječni
te neće propasti nikada
i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
Otac moj, koji mi ih dade,
veći je od svih
i nitko ih ne može ugrabiti
iz ruke Očeve.
Ja i Otac jedno smo.«


Razmišljanje

Isus Sebe predstavlja kao Pastira koji odskače od „pastirskog standarda“. Daje do znanja da stadu koje Mu je povjereno osigurava zaštitu, mir, sretan život i istovremeno mu ostavlja slobodu izbora. Koji pastir nakon toliko ogromne energije uložene u nadgledanje ovaca i brigu za njih, ne bi zauzvrat tražio pokornost i isključivost? Ova slika Mesije-Dobrog Pastira nije u stanju uvjeriti Židove koji očekuju snažnog, jakog i silnog Mesiju. U svemu ovome ključna je slika Boga koju prihvaćamo, nosimo u sebi. Nama se također događa da se ne slažemo s milosrdnim, milostivim, blagim Bogom naročito onda kada se to odnosi na naše neprijatelje. Samo što Bog nije promjenjiv, nego stalan. Za svakoga je Dobri Pastir. Traži ovce i ne želi da se ijedna iz Njegova stada izgubi. Ł. T.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)