Proslava sv. Leopolda Mandića u Virovitici

Na blagdan sv. Leopolda Mandića, 12. svibnja požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je središnje slavlje zaštitnika Župe sv. Leopolda Mandića u Virovitici.

U homiliji biskup je spomenuo da mu je drago što su se ovom slavlju pridružili slušatelji »Radio Marije« i što će njegovim izravnim prijenosom naviještena Božja riječ doprijeti iz ove svečeve crkve do brojnih srdaca. istaknuo je da nas Božja riječ ne potiče prvenstveno da razmišljamo o tome tko je sv. Leopold, nego o tome tko je Bog i tko smo mi u njemu. Tako joj je nastojao pristupati sv. Leopold. Kad znamo tko je nama Bog, pronašli smo istinu o nama, i tada ima mogućnosti da se s Bogom ostvari ono što mi jesmo po njegovu naumu, ustvrdio je biskup. Polazeći od naviještenog drugog čitanja iz Prve Ivanove poslanice u kojem Apostol veli da je Bog ljubav, biskup je istaknuo da mi puno pripovijedamo o ljubavi, a da zapravo ne znamo što je ona. U svom životu imamo tek mali okus onoga što jest ljubav i to onda kad se nastojimo otisnuti od nas samih i približiti se drugima, ne živjeti s njima, nego za njih. Ne nekom teorijom, nego tim konkretnim putem iskustveno dohvaćamo što je ljubav. Ne možemo do kraja izreći što je ljubav jer ona nije stvarnost koja se može opipati, izvagati i kupiti, nego je duhovna stvarnost, te živjeti od ljubavi zapravo znači živjeti od duha, naglasio je biskup. Još je rekao da je Bog duh jer je ljubav, i da je Bog ljubav jer je duh – neuhvatljiv, nedokučiv a stvaran, kao što je i ljubav nedokučiva, dokraja nedohvatljiva, ali iskustveno provjerljiva.

Progovarajući o sv. Leopoldu u navedenom svjetlu, biskup je istaknuo kako je on otkrio sebe u istini da je Bog ljubav, i da je on ono što je po svom duhu. Pronašao je svoj smisao u Isusovoj tvrdnji iz današnjeg evanđelja da je on pastir dobri koji život svoj polaže za ovce. Biskup je pojasnio kako je čovjek u Isusovoj žrtvi ljubavi na križu sebe položio do kraja za Boga a Bog sebe do kraja položio za čovjeka, i u toj je dvostrukoj položenosti objavljena sva istina i smisao o čovjeku. Stoga je bogočovjek Isus Krist središnja centripetalna svemirska točka koja sve okuplja i u kojoj se čovječanstvo i sve stvoreno ostvaruje u svojoj punini, ustvrdio je biskup. Još je rekao da je ta položenost za druge, kojoj je ime ljubav, u opasnosti da kod nas ljudi bude zasjenjena sebičnošću. Spomenuo je Ukrajinu i druge dijelove svijeta gdje se vode ratovi, naglasivši kako je njihov uzrok u pojedincima na vlasti koji nemaju osjećaja za drugoga, te svoju moć i taštinu žele očitovati i potvrditi djelovanjem protiv drugoga, ubijajući ga, progoneći i razarajući. Nazvavši takvo djelovanje strategijom ljudskog gubitništva, biskup je ustvrdio kako je utješna i radosna činjenica da postoji Gospodin naš Isus Krist koji je sav bio za nas, i koji nam kao živi pobjednik prisutan među nama omogućuje da i mi s njime budemo pobjednici. Napomenuo je da nam sv. Ivan u drugom čitanju govori o tom božanskom pobjedničkom dinamizmu ljubavi i života jednih za druge. Kazao je kako imamo za nju primjer osobito u bračnim drugovima koji nastoje potpuno živjeti jedan za drugoga. Kad govorimo o čovjeku s navedenih polazišta, ne promatramo ga novinarski, politički ili gospodarski, nego na božanski način, ustvrdio je biskup. Poručio je sudionicima slavlja da je snaga njihova dolaska na ovo euharistijsko slavlje u tome što su ostavili po strani sva druga ljudska pripovijedanja o našoj stvarnosti, i došli čuti i sebe izmjeriti tko su po Božjoj riječi, upravo onako kako je to činio i sv. Leopold Mandić. Podsjetivši da je i on živio u teško vrijeme i da je svršetak njegova života bio u vrijeme Drugog svjetskog rata, biskup je rekao da je on iz svog rodnog Herceg-Novog i iz svoje obitelji ponio budnost i osjetljivost za Boga, zahvaljujući kojoj se u svom životu uvijek ravnao po Božjim, a ne po ljudskim mjerilima, i uvijek pronalazio jednostavne i malene putove da Bog bude prisutan u njegovu životu. Kazao je da je sv. Leopold bio jedan od onih skromnih, jednostavnih, malih ljudi o kojima govori prorok Sofonija u prvom čitanju, što je sasvim u suprotnosti s duhom ovoga svijeta koji veliča ljude koji su po zemaljskim mjerilima moćni, značajni i ugledni Sv. Leopold Mandić je velik upravo zato što je bio malen, i premda je bio malena stasa i neugledan, Bog je u njemu ostvario svoju veličinu i očitovao svoje milosrđe i ljubav, napose u ispovjedaonici u kojoj je ljude ranjene grijehom pomirivao s Bogom, ustvrdio je biskup. Onaj tko nije ponizan pred sobom a osobito pred Bogom, stavio je sama sebe na prvo mjesto, živeći nutarnju zatvorenost svoga duha, ograničen je svojim nemoćno sebičnim „ja“, ne dopuštajući prostora Bogu i drugima da dođu na red. Takvi ljudi su nesretni i unesrećuju druge, pokreću ratove i druge nevolje. Ponizni pak ljudi stavljaju sebe u drugi plan, i poput sv. Leopolda, omogućuju Bogu da u njihovu srcu on bude prvi, ustvrdio je biskup. Upozorio je kako prorok Sofonija u današnjem prvom čitanju nekoliko puta poziva svoje suvremenike da traže Boga putem malenosti i poniznosti. Biskup je izrazio uvjerenje da će nazočni prvopričesnici i krizmanici na poticaj i primjer svojih roditelja, učitelja i drugih koji ih vole odgovoriti nastojanjem da poput sv. Leopolda izrastu u velike ljude vjerom koja Bogu daje prvenstvo. Poruka poniznosti i malenosti sv. Leopolda osobito je snažna i važna za naše vrijeme označenom brojnim izazovima sebičnosti onih koji žele pokazati svoju moć time što su protiv drugih, očitujući na taj način najveću nemoć. Valja nam se oduprijeti takvom svijetu i u svojoj malenosti biti spremni jedni druge prihvaćati i poštivati, jedni za druge živjeti. To je najbolja životna formula koju nam je Bog obznanio u Isusu Kristu i svecima, koju nam valja prihvatiti da bismo ostvarili veličinu svoga postojanja za kojom čeznemo.