Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 25. svibnja Župu Gospe Fatimske u Našicama-Velimirovcu i u župnoj crkvi predvodio večernje euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio dječaka Leona, deseto dijete roditelja Igora i Slađane Iličić.
Upitavši u homiliji sudionike slavlja znaju li što je život, biskup je ustvrdio da mi zapravo ne znamo što je život, jer vidimo i poznajemo tek njegovu vanjštinu, a da se prava dubina života nalazi u onome što nazivamo osoba, srce i savjest. Povezao je tu misao s Isusom koji u današnjem evanđelju svojim učenicima govori da postoji Duh, i da je život ondje gdje je on na djelu. Upozorio je kako je zanimljivo da je Isus svojim učenicima želio darovati svoga Duha, i na taj ih način uvesti u onu puninu života koju je on za nas ostvario: ljubavlju svojom išao je za nas do u smrt, i u to naše najbeživotnije stanje unio prisutnost Duha ljubavi, pobjedu života. Ono što mi ljudi hoćemo od života je ponajprije zdravlje, zatim imati što više materijalnih dobara i ostvariti još mnogo toga drugoga, služeći se počesto i takvim načinom postupanja kojim se zapravo sve gubi, kako nam to svjedoče oni koji su pokrenuli rat u Ukrajini, ustvrdio je biskup. Podsjetivši da je Isus za sebe mogao reći: »Ja sam put i istina i život«, jer je on božanska osoba, Sin Božji, povezan s Ocem ljubavlju kojoj je ime Duh Sveti. Kazao je da je ljubav okrenutost jedne božanske ili ljudske osobe prema drugoj osobi, a sebičnost zatvorenost u sama sebe, koja u Bogu nije moguća. On je u Isusu Kristu posvjedočio koliko je otvoren prema nama i kolike su mogućnosti njegove ljubavi za čovjeka, da je pobijedio i samu njegovu smrt.
Polazeći od ulomka prvog čitanja iz Djela apostolskih, koji prikazuje kako je sv. Pavao govorio Atenjanima o istini da se u Isusu Kristu dogodio puni, konačni odnos između nas ljudi i Boga, punina ljubavi koja rađa pobjedom života, biskup je ustvrdio da je međusobna ljubav između muža i žene u braku koja rađa novi život na svoj način odraz božanskog životvornog dinamizma ljubavi. Kakav li je to odnos unutar Božjeg bića, gdje se ostvaruje punina života, koji je jednostavno život! Nema u Bogu ni traga smrti ili neuspjeha života, i mi smo taj puni i posvemašnji odnos ljubavi – odnos Sina prema Ocu i odnos Oca prema Sinu – prepoznali u Isusovu križu, ustvrdio je biskup. Napomenuvši kako mnogi ljudi isključuju Boga iz svog života, svodeći ga na ograničenu i kratkoročnu mjeru onoga što oni sami mogu učiniti ili proizvesti, i na taj način bivaju lišeni one punine koju samo Bog može dati, ustvrdio je da su krštenje i drugi sakramenti otvaranje našeg bića prema Drugome, prema Bogu, da on uđe u ograničenosti i nemoć našeg postojanja, u našu ranjenost smrću, i da svojom ljubavlju jačom od smrti postane naša sudbina. Upitavši sudionike slavlja jesu li dovoljno svjesni te božanske istine o nama i prihvaćaju li je, biskup ih je podsjetio na Isusove riječi da će nas osloboditi istina koja je u punini njegove ljubavi, pobjednice nad smrću.
Roditeljima pak malog Leona poručio je da su svojom hrabrošću i opredjeljenjem za deseto dijete posvjedočili kako vole život, da se ne svrstavaju među one u Hrvatskoj koji se boje života, uvjeravajući sebe i druge da je teško imati jedno dijete a kamoli dvoje ili više djece. Kazao je da nam u Hrvatskoj ništa ne treba toliko koliko života i opredjeljenja za ljubav koja je uvijek povezana sa žrtvom. Istaknuo je da su u krivu oni koji preziru obitelji s brojnom djecom, jer život ne prosuđuju po Božjim, nego po nekim svojim ljudskim mjerilima sebičnosti. Podsjetio je sudionike slavlje da je božansko mjerilo života Isusov križ, koji je mnogima ludost, kako veli sv. Pavao, uvjeravajući da nas je Bog spasio ludošću svoje ljubavi. Slično obitelji s brojnom djecom „ludošću“ svoga opredijeljena za život spašavaju Hrvatsku i otvaraju vječnost. Pozvao je sudionike slavlja da u sebi probude božansku nesebičnost, koju je Bog očitovao u Isusovu križu, kako ne bi postali žrtve svoje kratkoročne sebičnosti. Poželio je da bude blagoslovljena svaka ljubav koja se opredjeljuje živjeti žrtvu, uključujući ljubav roditelja Iličić s njihovim desetim djetetom. Zamolio je Boga da snagom Isusove ljubavi s križa u nama podržava svijest tko smo mi po onome što je on ostvario za nas, i tko smo mi u žrtvi njegove ljubavi.
