Na svetkovinu Pedesetnice – Duhova, 5. lipnja biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima Požeškog dekanata i svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali te je mladima Župe sv. Terezije podijelio sakrament svete potvrde.
U homiliji biskup je zapodjenuo dijalog s krizmanicima o divljenja vrijednoj činjenici jedinstvenosti i neponovljivosti njihove osobe, te ih je pozvao da mladenačkom radošću iskažu Bogu zahvalnost što ih je pozvao u postojanje, i što u njima po sakramentu svete potvrde nastavlja izvoditi svoje djelo. Napomenuvši da u životu svakoga od nas ima raznih nevolja i teškoća zbog kojih smo u napasti pomisliti kako život nije vrijedna stvarnost, pozvao ih je da u svom promišljanju ne polaze prvenstveno od onoga što je oko njih, nego s osobitom pozornošću osluškuju ono što progovara u njima. Podsjetio ih je na sinoćnji koncert duhovne glazbe koji je pod naslovom „Progledaj srcem“ održan na stadionu „Maksimir“ u Zagrebu pred pedesetak tisuća mladih koji su učili slušati svoje srce. Ustvrdio je krizmanicima da će i oni najbolje doznati tko su i kome u konačnici pripadaju ako budu naučili slušati svoje srce. Zapitao ih je što je to što nazivamo „događaj“, biskup je kazao mladima da su povijesni događaji o kojima uče u školi ono što su neki ljudi tijekom prošlosti učinili i što je zapisano. Naglasio je da pokretači povijesnih događaja nisu samo ljudi sa svojim ograničenim mogućnostima, nego i Bog svojim inicijativama i projektima, čije je središte Isus Krist, njegova smrt i uskrsnuće. Istaknuo je važnost da mladi čovjek osluškuje svoje srce i prepoznaje sve ono što je Bog od davnine pokrenuo za čovječanstvo u cjelini kao i za njega osobno, te mu zahvaljuje što postoji.
Polazeći od prvog čitanja iz Djela apostolskih, u kojem sv. Luka opisuje događaj silaska Duha Svetoga na apostole koji su – prestrašeni onim što se na križu dogodilo njihovu Učitelju – zatvorili se u dvorani Posljednje večere obuzeti sumnjama kako je sve propalo, i da ljudi mogu Bogu oduzeti mogućnost da uspješno djeluje u svijetu, biskup je rekao da je u takvo njihovo stanje ušao Isus Krist snagom svoga Duha, oslobodio im srce straha, uveo u razumijevanje njegova djela, te ih učinio dionicima svoje pobjede nad smrću. Kazao je kako sveti pisac silazak Duha Svetoga opisuje slikama vjetra i vatrenih jezika. Kao što je vjetar nevidljiv i neuhvatljiv, ali moćan pokretač, tako je i Duh Sveti božanski moćan ući u dubinu našega bića i pokrenuti nas na djelovanje po Božjem naumu. I kao što vatra ima moć svojim svjetlom raspršiti mrak, tako je i Duh Sveti poput vatre moćan u nama pobijediti tamu zla, grijeha i u konačnici smrti, ustvrdio je biskup. Još je rekao da je to razlog zašto je Gospodin Isus, nakon što je položio život za nas na križu, učenicima želio darovati svoga Duha kao najveći i najbolji dar. Silazak Duha Svetoga na apostole božanski je zahvat kojim je njegova moć učinila da u učenicima bude živo Isusovo djelo ljubavi na križu i njegove pobjede nad smrću te ih oslobodi ranjenosti zlom, grijehom i smrću i pokrene da budu hrabri navjestitelji i svjedoci Isusa Krista u svijetu. Tako je Crkva započela svoj povijesni hod, ostvarujući u snazi Duha Svetoga poslanje koje je primila od Gospodina, pozivajući ljude iz svih naroda da u vjeri otvaraju svoja srca Bogu te budu dionici njegova djela ostvarena u Isusu Kristu. Crkva stoga nije neka ljudska organizacija, nego događaj Isusa Krista, živoga i uskrsloga, koji djeluje u snazi svoga Duha, ustvrdio je biskup. Poručio je krizmanicima neka uvijek imaju na pameti kako su različite organizacije i udruge, kojima će tijekom svog života biti članovima tek ljudske ograničene stvarnosti a da Isus Krist u svom živom organizmu, Crkvi po svetim sakramentima služi čovjeku kako bi snagom Duha Svetoga bio dionik njegove pobjede nad smrću.
Kazao je da nas Isus uvjerava u današnjem evanđelju kako su on i Otac jedno po međusobnoj ljubavi koja ih povezuje, te nam darom Duha Branitelja omogućuje da i mi budemo dionici te ljubavi. Biskup je ustvrdio da se najviše i najdragocjenije u nama događa onda kad ne ostajemo ravnodušni za to Isusovo djelo, nego u slobodi srca dopustimo Duhu Svetom da nas učini dionicima božanskog života, te Isus bude u nama i mi u njemu, kao što je Otac prisutan u njemu i on u Ocu vezom ljubavi. Pozvao je krizmanike da u molitvi otvaraju svoja srca za Isusova Duha, kako bi svakoga dana bila ražarena, te čuju božanske istine i stvarnosti o samima sebi, da ne budu izgubljeni mladi ljudi, mladi tek po godinama a ostarjeli u srcu, zdravi tjelesno a zapravo bolesni u srcu, na koje bi se mogle primijeniti riječi „Svagdašnje jadikovke“ pjesnika Tina Ujevića: »Teško je biti mlad a biti star, i teško je biti zdrav a bolestan«. Poželio je da po zagovoru Isusove Majke, koja je tijekom naše hrvatske povijesti tolikima pomogla da se ne izgube, Duh Isusov bude zdravlje njihove duše, sluh njihova srca i žar mladenačkog opredjeljenja njihove slobode za ono što je njihovo istinsko dobro. Biskup je na kraju podsjetio kako je sv. Ivan Pavao II. prije 25 godina osnovao Požešku biskupiju da se u njoj po onome što Isus Krist snagom svoga Duha ostvaruje u vjernicima, očituje jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva. Sakramentom svete potvrde u to zajedništvo Isus snagom svoga Duha ugrađuje potpuno i naše krizmanike, zaključio je biskup, ustvrdivši kako je to veliki dar požeškoj mjesnoj Crkvi za njezin srebreni jubilej.
