Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 18. lipnja Župu sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu i u župnoj crkvi predvodio večernje euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio djevojčicu Barbaru, peto dijete roditelja Deana i Matee Akmačić.
U homiliji biskup je spomenuo kako svakodnevno prepričavamo događaje u svijetu, usredotočujući svoju pozornost na ono što se može ostvariti iz naših ljudskih mogućnosti. Ustvrdio je da nam naviještena Božja riječ svjedoči kako Bog na neki način ima poteškoća s nama ljudima upravo zato što smo takvi. Prvo čitanje iz Druge knjige Ljetopisa prikazuje židovske kraljeve koji se u nastojanjima da učvrste svoju vlast nisu ustručavali činiti velika zlodjela, među ostalim i ubiti sina jednog svećenika u hramu, te su proroci trajno osuđivali takvo ponašanje i upućivali ih da budu vjerni Bogu otaca. Kazao je da to na svoj način čini i Isus u današnjem evanđelju, pozivajući nas da podignemo oči, pogledamo oko sebe i uvjerimo se kako nam Bog po pticama u zraku i ljiljanima u polju, kao i kroz mnoge druge pojave u prirodi objavljuje da je svojom providnošću čudesno prisutan u svijetu koji je stvorio, i trajno se brine za nas. Dok nas Isus u to uvjerava, on ne potiče da se prepustimo lijenosti i ništa ne radimo, već upozorava kako u našim nastojanjima postoji ljestvica vrijednosti, prema kojoj nije najvažnije zadovoljiti tjelesne potrebe, koliko god one bile neophodne, nego truditi se oko one razine postojanja koja se zove „Božje kraljevstvo“, a koje u nama može ostvariti Isus Krist, ustvrdio je biskup. Upitao je – poduzimamo li u Hrvatskoj ono što je potrebno kako bismo Bogu omogućili da ostvari svoj naum s nama, ako se svrstavamo među one koji smatraju da je u obitelji dovoljno imati samo jedno dijete, i da je sve iznad toga previše, te se počesto znamo i narugati roditeljima koji imaju više djece. Biskup je ustvrdio da život u Hrvatskoj može pobijediti jedino kroz požrtvovnost roditelja koji vjeruju Bogu, pouzdaju se u njegovu providnost i oslonjeni na njega prihvaćaju brojnu djecu. Pozvao je sudionike slavlja da se u svom životu više ravnaju po Božjim mjerilima, a ne po diktatu određenih ljudskih ideologija s obzirom na brak i obitelj, da s više pouzdanja očekuju da se iz Božjih mogućnosti ostvari pobjeda života, dostojanstvo čovjeka i lijepa Hrvatska. Ako brak i obitelj svedemo na našu ljudsku razinu ne vodeći računa o pravilima i zakonima koje je Bog smislio za te ustanove, i na nas će se moći primijeniti tužna tvrdnja ljetopisca iz prvog čitanja da su njegovi sunarodnjaci »ostavili Boga otaca«, počeli raditi što im se prohtjelo i na koncu sveli život na međusobne sukobe i ubojstva. Zahvalio je supružnicima Akmačić što su se u svojim opredjeljenjima za život ravnali po Božjim pravilima, vjerujući da će se Bog svojom providnošću pobrinuti i za njihovo peto dijete, i što su svojom oslonjenošću na njega pružili životu mogućnost da bude u Hrvatskoj dublji, snažniji, uvjerljiviji, vjerodostojniji i ljepši. Potaknuo je sudionike slavlja na molitvu za obitelj Akmačić da ostane čvrsta i hrabra u svom opredjeljenju da s Bogom razmišlja o bračnom životu i rađanju djece, a da svi mi svatko u svom pozivu i zvanju sebe i stvarnosti oko nas prosuđujemo Božjim mjerilima i s njime surađujemo za naše dobro.
