Na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali. U slavlju su, među ostalim, sudjelovali kanonici požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra te su se spomenuli 22. obljetnice uspostave Kaptola.
Osvrćući se u homiliji na veliku vrućinu, biskup je spomenuo kako mu je ovih dana jedna gospođa rekla da se zbog previsoke temperature zraka ne može ni misliti, a kamoli nešto raditi. Izrazio je radost što su se sudionici slavlja unatoč takvim okolnostima okupili na ovu svetu misu, u uvjerenju da će svojom pameću a osobito vjerničkim srcem apostolskim prvacima iskazati svoje poštovanje. Kazao je da mu je također drago što je među njima nekoliko ravnatelja katoličkih škola u Republici Hrvatskoj, koji ovih dana u Požegi imaju svoj susret.
Biskup je podsjetio sudionike slavlja kako ljudi redovito oblikuju svoj život polazeći od nečega, gradeći svoj odnos prema materijalnim stvarnostima, znanosti, drugim osobama u politici li na drugim razinama društvenog života. Ustvrdio je kako je veličina apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla u njihovu odnosu koji su izgradili prema Isusu Kristu. Kazao je da je Petar, kako smo čuli u evanđeoskom ulomku, svoju posvemašnju životnu opredijeljenost za Isusa Krista ispovjedio riječima: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga«, posvjedočivši tako da je Isus Krist polazište s kojeg gradi svoj život. Biskup je izrazio uvjerenje kako se svaki sudionik slavlja u požeškoj Katedrali svojom vjerom želi pridružiti sv. Petru, koji je u toj vjeroispovijesti sebi obrazložio da je Isus Krist, zato što je Božji poslanik, jedini spasitelj koji nas može osloboditi od promašenosti našeg postojanja, prolaznosti i smrti, i povesti u život vječni. Petra prepoznajemo kao vjernog Isusovog učenika, koji je u svom žaru svjedočenja dospio do Rima, gdje će položiti svoj život i nad čijim će se grobom izgraditi bazilika njemu u čast. Njegov grob u Rimu mjesto je svjedočanstva ne samo njegove krvi prolivene za Isusa Krista, nego i njegove pobjede s Kristom, ustvrdio je biskup.
Govoreći o sv. Pavlu, kazao je da se i on sličnim žarom kao i sv. Petar opredijelio za Isusa Krista, što je potvrdio više puta i u svojim poslanicama, napose kad je zapisao „Meni je život Krist“, smisao njegove sadašnjosti i vječnosti. Kazao je kako je sv. Pavao, time što svoj život nije gradio na svom farizejskom ugledu i znanju nego na Isusu Kristu, očitovao da nije čovjek površnih shvaćanja, nego dubine koje je pronašao u Gospodinu, davši za njega i sam život. Biskup je zahvalio sv. Petru i Pavlu za njihovo svjedočanstvo, te ih je zamolio da sudionicima slavlja udijele ponešto od svoje snage i uvjerenja, kako bi i oni nastojali živjeti od Isusa Krista, jedine naše nade.
Polazeći od naviještenog evanđeoskog izvještaja biskup je podsjetio kako je Isus nakon Petrove ispovijesti vjere dodijelio apostolskom prvaku konkretnu ulogu u svojoj Crkvi rekavši: »Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju«. Ustvrdio je kako Crkva nije nastala iz nekih ljudskih organizacijskih mogućnosti i ciljeva, nego iz Isusove božanske namjere da nakon njegova odlaska sa zemlje ostane prisutan u zajedništvu onih koji se okupljaju oko vjere Petrove, a on ih treba u njoj trajno učvršćivati, prosvjetljivati i ohrabrivati. Naglasivši kako je Isus rekao Petru da će na njemu sagraditi „svoju“ Crkvu, biskup je protumačio da je Crkva živi Isus Krist, koji one što u njega vjeruju uvodi u zajedništvo svoje pobjede nad smrću, koju u svetoj misi slavimo i snagom njegova Duha postajemo dionici dinamizma radi kojeg je osnovao Crkvu. Podsjetio je sudionike slavlja da smo prije dvadeset i pet godina kad je osnovana Požeška biskupija za geslo uzeli riječi iz Poslanice Hebrejima: »Krist danas i uvijeke«, da bismo se u našoj mjesnoj Crkvi trajno s Isusom Kristom mjerili tko smo i tko želimo biti, svjesni kako su sva naša druga ljudska mjerila prekratka s obzirom na čežnje koje je u našim srcima probudila Božja ljubav stvoriteljica i obnoviteljica. Ustvrdio je kako smo geslom: »Krist danas i uvijeke« na svoj način prerekli Petrovu ispovijest vjere u Isusu Krista: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga«. Kazao je još kako želi zajedno s njima i danas zahvaliti Bogu što nam je po vjernom Petrovu nasljedniku, sv. Ivanu Pavlu II. dodijelio da živimo u svojoj mjesnoj Crkvi, i tako ostvarujemo pripadnost jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj općoj Crkvi.
