U sklopu hodočašća u Rim, vjernici Požeške biskupije o 25. obljetnici njezina osnutka, 7. srpnja 2022. slavili su svetu misu u crkvi sv. Jeronima u Rimu, koju je predvodio biskup Antun Škvorčević.
U homiliji biskup Antun je rekao kako mnogi ljudi kad vide ovu lijepu crkvu sv. Jeronima i uz nju istoimeni Hrvatski papinski zavod u samom središtu Rima, znaju reći da su Hrvati imali dobre prijatelje u Vječnome gradu. Biskup je kazao kako takvima redovito odgovora da nismo bili u prošlosti prihvaćeni i obdareni u Rimu zašto što smo u njem imali prijatelje, premda je papa Siksto V. dobrotvor Hrvata iz XV. stoljeća – kako se čini – bio hrvatskog podrijetla, nego što smo bili prijatelji Božji pa smo kao takvi bili ovdje poštivani i pomagani. Izrazio je uvjerenje da hodočasnici svojim dolaskom u ovu crkvu o 25. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije žele posvjedočiti kako su i oni prijatelji Božji kao što su to u ono doba bili naši očevi, djedovi, majke i bake, te da to daje smisao i žrtvi koju podnose na ovom hodočašću, osobito vrućini, kao i njihove molitve koje na taj način ugrađuju u zajedništvo naše Biskupije. To zajedništvo je u konačnici prijateljstvo s Bogom kao zajedništvo Isusovih patnjâ, njegove muke i smrti, kako nas je podsjetio sv. Petar u ulomku svoje Prve poslanice, naviješten prije dva dana na misnom slavlju u Bazilici Sv. Petra. Stoga im je svima, na čelu sa svećenima biskup i ovdje zahvalio što su krenuli na hodočašće kako bi se u bistrini vjere utvrdili u istini tko smo mi to kroz našu trinaeststoljetnu narodnu a dvadesetpetogodišnju biskupijsku povijest u zajedništvu Isusove Crkve, te u toj vjeri živjeli naš sadašnji trenutak.
Osvrćući se na trenutačnu situaciju u Hrvatskoj i u svijetu, označenu ratom u Ukrajini kojem se ne nazire kraj, među ostalim i zbog toga što čelnici europskih država i SAD-e više smišljaju strategiju nametanja ekonomskih sankcija, nego li da traže načina kako zaustaviti rat, biskup je spomenuo kako nam budućnost nije ružičasta. Istaknuo je da je čovječanstvo i u davnom IV. i V. stoljeću bilo u sličnoj situaciji, ali sv. Jeronim nije provodio dijagnozu toga stanja po nekim uobičajenim onodobnim društvenim predlošcima, uvjeren kako postoji Božja dijagnoza o našoj sadašnjosti i budućnosti, zapisana u Svetom pismu. Stoga se cijelog svog života posvetio proučavanju Svetog pisma i njegovu prevođenju na latinski jezik da bi široki narodni slojevi mogli razumjeti ono što Bog misli o nama ljudima, i kakvu je budućnost smislio za nas, te se učvrstili u uvjerenju da će ona biti onakva kakvom je želi Bog, a ne kako to određuje čovjek u svojim pohotama.
Kad su Hrvati prije šesto godina, bježeći od vlastitih nevolja došli ovamo, nastavio je biskup, sv. Jeronim ih je u ovoj crkvi poučio da uzmu u ruke i čitaju Sveto Pismo, te jedni drugima tumače što se s njima zbiva po Božjoj mudrosti i naumu koje Crkva pronalazi u Svetom Pismu i u Tradiciji još tamo od apostolskih vremena, ustvrdio je biskup. Pojasnivši da je Tradicija življeno ono što stoji kao mrtvo u Svetom Pismu, naglasio je kako je Crkva živa zajednica u kojoj se čita Sveto Pismo, i u kojoj Bog ostvaruje ono što je naumio sa svojim narodom. Kad čitamo Sveto Pismo i Tradiciju, dolazimo do razumijevanja tko smo po Božjem naumu, te na pitanje što ga je Isus u današnjem evanđelju uputio svojim učenicima: »Jeste li razumjeli ovo?«, zajedno s njima odgovaramo: »Jesmo«. Pri tom ostajemo svjesni kako se moramo još truditi da bismo dublje razumjeli Božju dijagnozu i prognozu o nama i našem svijetu, ustvrdio je biskup. Prispodobio je Sveto Pismo o zdencu koji ima jako dobar izvor, i što više vode iz njega grabimo, ona sve više u nj ulazi. Kad osluškujemo što nam Pismo kaže na temelju onoga što je Crkva tisućljećima živjela onako kako je to ona shvaćala u svjetlu Duha Svetoga, tada dolazimo do Božjih istina o nama. I ako se za njih oduševimo poput sv. Jeronima i tolikih Hrvata ovdje u njegovoj crkvi i Zavodu, onda se događaju pravi povijesni koraci i pomaci s Bogom i postaje prijateljima Božjim, ustvrdio je biskup.
Kazao je kako u tom smjeru idu savjeti koje apostol Pavao upućuje svom prijatelju Timoteju u današnjem prvom čitanju, potičući ga da ostane u onome u čemu je od malena poučen i upućen u Sveta Pisma, koja su vrsna učiniti ga mudrim, jer ih je nadahnuo sam Bog, Duh Sveti, te one koji ih čitaju i po njima žive čini mudrima, te oni u svim svojim životnim situacijama bivaju pobjednici, jer se s Bogom nikad ne gubi. Napomenuo je hodočasnicima kako tu istinu da se s Bogom nikad ne gubi, trebamo zbog naših hrvatskih razloga i argumenata obnavljati u ovoj crkvi. Osim što je Sveto Pismo bogoduho, sv. Pavao ističe da je ono »korisno za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan za svako dobro djelo«. Biskup je pozvao hodočasnike da se na ovom hodočašću utvrde u uvjerenju kako ni televizija, ni internet ni bilo koji drugi tiskani ili elektronički medij nije bolja literatura od Svetog Pisma po kojem se valja ravnati u ovim našim vremenima. Još im je poručio da poput sv. Jeronima dadnu prvenstvo Božjoj Riječi u životnim razmišljanjima i opredjeljenjima, jer to znači biti prijatelj Božji i s njime koračati ovim svijetom.
Protumačivši da je „kraljevstvo nebesko“ u današnjem evanđelju onaj svijet i onakav čovjek kakvog ga je Bog zamislio i u ljubavi Isusa Krista na križu ostvario, biskup je napomenuo da se taj naum događa u svijetu dobra i zla, staroga i novoga. Isus kaže u evanđelju da je kraljevstvo nebesko kao ribarska mreža izvučena iz mora u kojoj ima i dobrih i loših riba, a ribari ih onda razvrstavaju: dobre ribe ostavljaju, a loše bacaju. Pravi pismoznanac je onaj koji po Božjim kriterijima umije razlučiti novo od staroga, prepoznati što je dobro a što loše, te onda iz mreže svoga života izbaciti ono što je loše i staro, a zadržati dobro i novo, što je Božje, ustvrdio je biskup. Upitao je sudionike slavlja biraju li uopće u životu i kako to čine, upozorivši ih da svaki dan trebaju iznova baciti mrežu života u svojoj obitelji, na radnom mjesto i po mjerilima Božje riječi preispitati što to iz nje treba izbaciti a što u njoj zadržati kao uistinu vrijedno i dragocjeno, i tako se na najbolji način pripremati za onaj konačni sud na svršetku svijeta: da on ne bude kraj, nego početak novog života u vječnosti. Još je dodao neka ne zaborave da je živi, uskrsli „Krist danas i uvijeke“ naša biskupijska dijagnoza sadašnjosti, prognoza budućnosti i ostvarenje vječnosti.
Kazao je da ovom prigodom želi zahvaliti svima koji su u Godini Božje Riječi, što smo je na poticaj pape Franje slavili u Požeškoj biskupiji 2020. prigodom 1600. obljetnice rođenja sv. Jeronima, predvođeni svećenicima i vjeroučiteljima pokrenuli biblijske skupine u svojim župama, čiji članovi nastoje čitati Sveto Pismo po metodi „lectio divina“, usvajajući ga za svoj život. Potaknuo ih je da ustraju u tom opredjeljenju za Božju riječ, i na taj način spriječe da svakodnevnim slušanjem kojekakvih ljudskih riječi u medijima i na druge načine zapuste svoje duše i postanu duhovno mrtav dio hrvatskog naroda koji je prestao biti Božji prijatelj. Mlade pak svećenike potaknuo je da u njima oživi žar sv. Jeronima kako bi mogli prednjačiti u promicanju i još zauzetijem djelovanju biblijskih zajednica u svojim župama.
