U nedjelju, 31. srpnja 2022. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi Rođenja BDM u Kutjevu euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio Filipa, peto dijete roditelja Josipa i Nevenke Kovačević.
U homiliji biskup je upitao sudionike slavlja jesu li čuli kako će uskoro u hrvatske škole kao alternativa konfesionalnom vjeronauku biti uveden novi predmet pod nazivom »Kritičko razmišljanje«. Kazao je, kad bi to značilo da će roditelji koji žele da se njihova djeca nauče kritičkom razmišljanju odabrati taj predmet, a oni kojima nije stalo do kritičkog razmišljanja njihove djece odabrati katolički vjeronauk, odmah i s radošću pozdravio bi uvođenje ovog predmeta. Međutim, napomenuo je kako bi se iz uvođenja spomenutog predmeta moglo pogrešno zaključiti da su kršćani i kršćanska vjera protivni kritičkom razmišljanju. Upravo suprotno, ustvrdio je biskup, potkrijepivši svoju tvrdnju činjenicom da nas sva tri naviještena biblijska čitanja ove nedjelje potiču na kritičko razmišljanje s obzirom na neka temeljna pitanja ljudskog života. Naša djeca i mladi na vjeronauku u školi uče kritički razmišljati, ali ne tek po ljudskim, nego po Božjim mjerilima. Kršćanski roditelji koji bi za svoju djecu birali učenje kritičnosti koja se svodi na ljudske sposobnosti ograničenih mogućnosti, ne vodeći pritom računa o onome što je Bog u Isusu Kristu objavio i učinio za naše spasenje, loše bi izabrali, ustvrdio je biskup.
Polazeći od naviještenog evanđelja, u kojem Isus kritički pristupa pitanjima materijalnog posjedovanja, biskup je kazao kako je evanđelist Luka bio majstor pera. Naime, čovjeka koji je zamolio Isusa da presudi u sporu oko baštine između njega i brata namjerno je ostavio anonimnim nazvavši ga „netko“, da bi se svatko od budućih slušatelja i čitatelja njegova evanđelja prepoznao u tom čovjeku, osobito s obzirom na neurednu težnju za posjedovanjem materijalnih dobara, koju nazivamo pohlepa. Isusov kritički odgovor na pitanje ovog bezimenog čovjeka uči nas kako je pogrešno pristupati materijalnim dobrima kao stvarnostima o kojima ovisi naša konačna sudbina i u kojima je sav naš smisao. Istaknuo je kako i u aktualnom društvenom trenutku u Hrvatskoj, u kojem se kao jedina i najvažnija vrijednost zastupa gospodarski napredak i rast BDP-a, trebamo imati na pameti da su materijalna dobra od drugotne važnosti u odnosu na najvažnije životne vrijednosti, a tiču se čovjekova „biti“ i to u punini i zauvijek, ustvrdio je biskup. Na temelju prvog čitanja iz knjige Propovjednikove, biskup je kazao da su vjernici od davnine kritički razmišljali o vrijednosti posjedovanja materijalnih dobara. Na temelju vlastitog iskustva dolazili su do zaključka kako na koncu života moraju sve imanje koje su teškom mukom stekli ostaviti drugima, i da ono ne može čovjeka iznutra ispuniti nego uvijek u njemu ostavljaju prazninu, te Propovjednik za sve to upotrebljava riječ „ispraznost“, koja se može prevesti i kao „besmislenost“ ili „besmisao“. Biskup je istaknuo kako nas iskustvo ispraznosti uvjerava koliko nam je potreban Bog, koji jedini može dati smisao našem postojanju, i bez kojega je isprazno i besmisleno gomilanje materijalnih dobara, a napose oružja, o čemu svjedoče posljednji mjeseci rata u Ukrajini. Na pitanje tko to ljude potiče da rade i žive isprazno i besmisleno, biskup je odgovorio kako to dolazi od Zloga, koji nas želi upropastiti.
Kazao je da je obitelj Kovačević s petim djetetom poslagala ljestvicu vrijednosti za koju će mnogi u Hrvatskoj pomalo podrugljivo reći da nije prihvatljiva, jer polaze od sebičnih, hedonističkih mjerila. Naime, po njihovu mišljenju već je previše imati jedno ili dvoje djece, a kamoli petero, i da je važnije od rađanja djece i ulaganja sebe kroz žrtvu ljubavi u njihov odgoj stjecati materijalna dobra, koja će im učiniti život ugodnijim i smislenijim. Međutim, ne može „nešto“ biti važnije nego „netko“, ne može nešto materijalno biti vrjednije od osobe. Najveća vrijednost u Hrvatskoj jest novi čovjek, i treba imati hrabrosti usprotiviti se idejama i inicijativama koje polaze od poremećene ljestvice vrednota koje to niječu, istaknuo je biskup. Pozvao je stoga sudionike slavlja da se s obzirom na novi ljudski život oduševe Isusovim „kritičkim razmišljanjem“ i njegovim programom „bogaćenja u Bogu“ na koji nas poziva u današnjem evanđelju. Biskup je pripomenuo kako Isus nije protiv toga da posjedujemo materijalna dobra, jer je i njih Bog stvorio te se njima trebamo koristiti za što dostojanstveniji život, ali je protiv toga da im robujemo i da nas u konačnici ona uguše. »Kako raditi, a da ne izgubiš svoje dostojanstvo? Kako zaraditi, a da u tome ne izgubiš svoju dušu? Kako živjeti, a da se ponašaš onako kako te je Bog smislio? To su pitanja našeg kritičkog razmišljanja. Hoćemo li prepustiti drugima da o tome razmišljaju i oblikuju nam e stavove koji nisu dovoljno utemeljeni, ili ćemo s Božjih polazišta imati hrabrosti reći: „Zna Bog najbolje – i ja s njime.“ Kad s Bogom razmišljam i kritički ispitujem sebe i stvarnost oko sebe, to je najbolji pristup kritičkom razmišljanju«, ustvrdio je biskup.
Dodao je da kršćanima za kritičko razmišljanje o svijetu i čovjeku imaju Sveto Pismo i iskustvo Crkve koji s Božjih polazišta i na temelju višetisućljetnog iskustva čovječanstva promiču smisao ljudskog postojanja. Dok se u suvremenom društvu traži od ljudi da se slože s onima koji djeluju u politici, u gospodarstvu, u znanosti i u nekim drugim područjima, biskup je podsjetio kako je najvažnije složiti se s Bogom. Još je rekao da kršćanin, dolazeći nedjeljom na svetu misu, uvijek iznova kritički ispituje svoje stavove i opredjeljenja, pazeći da se tako služi svojom slobodom da ga ona ne odvede u propast, nego dovede do punine, smisla i konačnosti života, koja se može ostvariti samo u Bogu. Ono što u Hrvatskoj treba najviše nastojati jest ostvarivati Božji program, služiti se njegovom mjerom u pristupu materijalnim dobrima i na drugim razinama stvarnosti, osobito pak zauzimati se za rađanje ljudskog života kao prvotne vrijednosti, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da se oduševe za taj Božji program onako kako je to bio sv. Pavao, koji u naviještenom drugom čitanju uvjerava Kološane da je Bog u vazmenom otajstvu Isusove muke, smrti i uskrsnuća pobijedio našu prolaznost i smrt. Podsjetio ih je da su u krštenju svukli starog čovjeka istrošenog zloćom, grijehom, prolaznošću i smrtnošću, i zaodjenuli se Kristovom milošću i besmrtnošću te postali novo stvorenje. Zbog toga im nije više težiti za zemaljskim, nego za nebeskim, gdje Krist sjedi s desna Bogu i gdje će jednom i oni s njime prebivati u slavi. Kazao je da će mali Filip, koji se pojavio u prolaznosti našeg postojanja, biti u krštenju odjeven u odjeću besmrtnosti i u Isusu Kristu postati novo stvorenje za život vječni. Poručio je njegovim roditeljima da budu ponosni što nisu ostvarili tek nešto materijalno i prolazno, nego što su mu podarili život koji je za vječnost. Sve na zemlji je prolazno, a čovjek je biće za vječnost. Zašto ne bismo djelovali za svoju vječnost upitao je biskup nazočne, pozvavši svakog pojedinog sudionika slavlja da odgovori na to pitanje. Roditeljima pak malog Filipa zahvalio je što su prihvaćajući peto dijete, postali Božji suradnici na njegovu naumu o čovjeku kao biću određenu za zajedništvo s njime u vječnosti.
