Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Svagdan
Čitanja: Ef 4, 32 – 5, 8; Ps 1, 1-2. 3. 4 i 6; Lk 13, 10-17.
Evanđelje dana (Lk 13, 10-17)
“Nije li ovu kćer Abrahamovu trebalo odriješiti od spona u dan subotni?”
Jedne je subote naučavao Isus u nekoj sinagogi. Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: »Ženo, oslobođena si svoje bolesti!« I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga.
Nadstojnik sinagoge — ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio — govoraše mnoštvu: »Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotni!« Odgovori mu Gospodin: »Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?« Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio.
Razmišljanje
Predstojnik sinagoge, dakle duhovni vođa, predbacuje Isusu kršenje 3. Božje zapovijedi – rad svetim danom, subotom. Rabin gleda samo kroz prizmu vlastite interpretacije zakonskih propisa – ne suosjeća sa ženom, ne gleda ju milosrdnom ljubavlju, ne vidi njezinu vrijednost i dostojanstvo. Njemu je potrebno obraćenje jer gleda samo kroz prizmu propisa, a gubi iz vida smisao Božjih zapovijedi i ljubav prema bližnjemu. Isus mu objašnjava da ne krši Zakona budući da je Zakon dopuštao da se subotom nahrane životinje, odveže vol ili magarac; a ova žena koju je oslobodio – ima veće dostojanstvo. Isus je „odvezuje”, oslobađa nemoći. Govori o ovoj ženi kao kćeri Abrahamovoj, jer vjeruje i uzda se u Boga kao što je to činio Abraham. U sinagogi je sudjelovala u slušanju Božje Riječi i molitvi. Njezina se nada da će joj Bog pomoći i spasiti ju i ostvarila. Isus izvršava Svoje mesijansko poslanje oslobađanja ljudi od posljedica pada i spona zla (usp. Lk 4, 18). Plod susreta zgrbljene žene i Isusa nije samo njezino uspravljanje, nego prvenstveno proslava Boga, kako njezina tako i čitave zajednice te zapažanja Božjeg djelovanja u čovjekovu životu. Gospodine Isuse, mi smo također često „zgrbljeni”, navezani na ono što je zemaljsko. Gledamo u zemlju i ne primjećujemo Tvoje djelovanje. Toliko malo Ti zahvaljujemo, a toliko često gunđamo, negativno mislimo pa i onda kada netko čini nešto dobro. Često pored sebe ne primjećujemo čovjeka koji trpi, a toliko je vrijedan i dragocjen, jer si Ti prolio za njega Svoju Krv. Pomozi nam da danas sudjelujemo u Tvome poslanju, da slavimo Boga, zamjećujemo Njegovo djelovanje i budemo odlučni u iskazivanju ljubezne, ponizne i milosrdne ljubavi. B. W.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
