Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Trideset i prva kroz godinu
Čitanja: Mudr 11, 22 – 12, 2; Ps 144, 1-2. 8-9. 10-11. 13cd-14; 2 Sol 1, 11 – 2, 2; Lk 19, 1-10.
Klanjanje: Čađavica.
Evanđelje dana (Lk 19, 1-10)
“Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno.”
U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«
Razmišljanje
Jerihon, najstariji grad na svijetu, često je Isusovo odredište. Grad palmi i njegovi stanovnici ugostili su Isusa i pamte Ga po dobroti, susretljivosti, ozdravljenjima, a i danas donosi spasenje jednom čovjeku. Daruje spasenje Zakeju, cariniku. U Zakejevu kuću dolazi spasenje jer čovjek niska rasta traži svoga Gospodina. Želio je vidjeti tko je Isus. Zapleten u svoje brige, umoran od prijezira okoline, godinama nosi jaram odbačenosti. Sada, danas, ima samo jednu ideju, jednu želju: vidjeti Lice Isusovo. Pred Njim će moći istresti svoj život i započeti iznova svoje dane. Svjestan svoga stanja, svojih granica, u njemu se začinje nada i pronalazi nesvakidašnji način kako ostvariti svoj plan. Zbog svojih nedostataka i malenosti, poslužit će se lukavošću: snašao se i popeo na drvo. Znati svoje manjkavosti i nesposobnosti, a stvoriti plan i ispuniti ga – za to je potrebna hrabrost. Premda malen i nevažan u očima drugih, odupire se strahu i penje se na drvo: odozgor će vidjeti Isusa. Ne obazire se na malenost svoga srca, već trči tamo gdje će Isus proći i iskoristit će trenutak Spasiteljeva prolaska. Na svom stablu Zakej, sav zadihan, ispituje, čeka, nada se. Hoću li dati znak, hoću li Ga zovnuti, pitao je Zakej samoga sebe. Puno misli mu se mota u srcu i po glavi. Čeka. Ne sluti ništa. Nada je u Zakeju narasla i baš tada stiže Isus ispod njegova stabla. Isus podiže oči, zove ga imenom i dodaje: Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući. Zakej je silno iznenađen i, vjerojatno, ni sam ne zna kako je sišao sa stabla. Isus se sam poziva u kuću carinika. Dovoljno je da Ga očekujemo, da susretne naš pogled, vidi stanje naše duše, vjeru malu poput gorušice i trunak iskrenosti. Tada dolazi. Tada nas nalazi kao i Zakeja. Zakej, sav radostan, prima Isusa u kuću svoga života. Počinje gozba ljubavi na kojoj sudjeluju carinici i grješnici, prijatelji, ljudi koji su doživjeli prihvaćanje i ljubav. Isusu je važan svaki čovjek i svakome želi dati dar oproštenja, radosti i sigurnosti. Isuse, hvala Ti za sva traženja u mome životu, za sve poglede i pozive. Dođi, molim Te, i u moju kuću i učini je prostorom susreta i daj da moji dani postanu svijetli od opraštanja i radosti. H. C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
