Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Subota
Svagdan
Čitanja: Otk 11, 4-12; Ps 143, 1. 2. 9-10; Lk 20, 27-40.
Evanđelje dana (Lk 20, 27-40)
“Bog nije Bog mrtvih, nego živih.”
U ono vrijeme: Pristupe Isusu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospoda zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!«
Neki pismoznanci primijete: »Učitelju! Dobro si rekao!« I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.
Razmišljanje
Stavljati svu svoju nadu i sigurnost u materijalna dobra ovog svijeta isto je kao da povjerimo svoje blago lopovu. Pokrade nam sve i ostajemo praznih ruku. Ulaganje u Vječni Život najbolje je što možemo učiti tijekom čitavog našeg života. Vjera da postoji Nebo daje nam nadu da sve ne propada. Ljubav koju izražavamo dobrim dijelima je vječna. Gospodin nas je stvorio iz ljubavi. Građani smo Neba, a ovdje smo samo privremeno. To pak ne znači da možemo gubiti vrijeme koje imamo na zemlji. Treba živjeti puninu života sa sviješću o Vječnosti. Svako dobro koje učinimo na zemlji preživjet će granicu smrti jer ljubav se ne može zatvoriti u grob. Gospodine, nauči me živjeti nadu u Vječnost. K. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
