Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
NEDJELJA – ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENOG
Čitanja: 2 Sam 5, 1-3; Ps 121, 1-2. 3-4a. 4b-5; Kol 1, 12-20; Lk 23, 35-43.
Titular: Rešetari – Krist Kralj – svetkovina.
Evanđelje dana (Lk 23, 35-43)
“Gospodine, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!”
U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«
Razmišljanje
Nedjelja Kista Kralja zatvara liturgijsku godinu. Isus Krist je Kralj, ali drugačiji od svih drugih kraljeva u povijesti svijeta. Ovaj Kralj ne vlada moću, nema vojske, ne živi u dvorcu, a nikoga nikad nije povrijedio ili iskorištavao. Nije bio obučen u prekrasno kraljevsko ruho, nego je, kako nam govori današnje Evanđelje, bio uzdignut na križ na kojem je bila pločica s natpisom na grčkom, latinskom i hebrejskom: Ovo je kralj židovski. Natpis je sigurno bio na tim jezicima kako bi ga svatko mogao pročitati i razumjeti. A narod je stao i promatrao. Gledali su Sina Božjega i nisu ništa razumjeli. Glavari, ne samo da nisu razumjeli čin Otkupljenja, nego su Isusa izrugivali govoreći: Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik! Isto tako vojnici su prilazili i davali mu ocat za piće i izrugivali Ga: Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe! Jedan Ga je od obješenih zločinaca također pogrđivao. Teško je čak i zamisliti kakve je muke prolazio Isus, premlaćen, okrvavljen, izmučen križnim putem. Visio je na križu s trnovom krunom ispod koje je tekla Krv. Ruke i noge su bile pribijene čavlima, a umorni mišići u grču. Znojno tijelo niz koje teče Krv i lijepi se prašina. Usne pucaju od vrućine. Uza sve to, još više Ga boli Srce koje voli sve do kraja, sve do posljednje kapi Krvi. Bol Srca je ogromna jer ne samo da nema suosjećanja, ljubavi i razumijevanja, nego su tu i pljuvanja i uvrjede. Od tada će se to ponavljati kroz stoljeća i tisućljeća. Uvijek se nađu ljudi koji promatrajući Krista na križu ili patnju drugog čovjeka koji nosi svoj križ, ništa ne shvaćaju, čak se i izruguju. Možemo čuti prigovore i sumnje u Boga i Njegovu ljubav koji kao razlog navode postojanje ratova, terorističke čine, smrt i bolest djece. Ponekad prigovaraju i ljudi koji se smatraju dobrim vjernicima. Okrivljuju Boga zato što je dopustio trpljenje ljudi. Istina je, otajstvo trpljenja je teško prihvatiti za prosječnog čovjeka, ali upravo Isus Krist, uzdignut i vrijeđan na križu, pokazuje nam sliku Božje Ljubavi koja je dozvolila da bude raspeta kako bi čovjeku dala Vječni Život. Stoga kad nam dođe patnja ili saznajemo o trpljenju drugog čovjeka, ne protivimo se nego se prisjetimo da je Isus prvi patio i k tome još – nevin. No, to nije bio uzaludno. Iako je naizgled ostao bez ičega, izrugivan i postavljen među zločince, nitko mu nije mogao oduzeti dostojanstvo Sina Božjega, a u trenutku najgoreg izrugivanja bio je i ostao Kralj svemira. Zašto Bog, koji je Ljubav, dopušta da trpe nevini ili širi se zlo na svijetu? Nije to jednostavno razumjeti. I ovo ne bi uopće bilo moguće razumjeti kada bi život završavao ovdje na zemlji. Bog je dao čovjeku slobodnu volju, ali čovjek ne koristi uvijek slobodu ispravno. Ponekad koristi tu slobodu kako bi sebe zarobio porocima ili pohotama, a zarobljava, pa i ubija, druge ljude. Život se na sreću ne završava ovdje, nego se nastavlja nakon smrti. Postoji u stvarnosti u kojoj nema više nepravdi, a ono što je na zemlji bilo nepravedno bit će kažnjeno; oni koji su patili bit će nagrađeni. Ovo je shvatio jedan razbojnik. Nije se izrugivao, a ni psovao, nego je u zadnjim trenutcima života shvatio da je kažnjen za svoja dijela. Prihvatio je istinu pred Bogom i ona mu je otvorila oči kako bi shvatio Tko je razapet pored njega. On je shvatio da je taj nevini Čovjek uistinu Kralj. Izričito je to rekao. Svjedoče o tome riječi: Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje. Isus nije ostao gluh na ovo obraćenje, nego mu je obećao: Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju. Razbojnik koji je bio osuđen na smrt za svoja zlodjela koja je priznao, bio je prvi otkupljeni grješnik. Ovo je bila i mala utjeha za napaćenog Isusa, jer Njegova smrt nije bila uzaludna. Uz to, Isus je Svoje Kraljevstvo nazvao Rajem, a s tim pojmom se povezuje sve što je dobro, poput života u stalnoj Božjoj prisutnosti. Gospodine Isuse, Kralju, vruće Te molim, budi Kralj mojeg srca, života, a kad dođem kraju, sjeti me se kako bih mogao biti s Tobom u Raju. Isuse, volim Te. A. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
