Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Prikazanje Blažene Djevice Marije
Spomendan
Čitanja: Zah 2, 14-17; Ps Lk 1, 46-47. 48-49. 50-51. 52-53. 54-55; Mt 12, 46-50.
Evanđelje dana (Mt 12, 46-50)
“Pruži ruku prema učenicima: »Evo, reče, majke moje i braće moje!«”
U ono vrijeme: Dok Isus govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.« Tomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« I pruži ruku prema učenicima: »Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«
Razmišljanje
Isus promatra ljude koji ubacuju milodar za obnovu Jeruzalemskog hrama. Ne znamo kako su to ljudi komentirali. Možemo se samo podsjetiti na komentare koji se danas javljaju: Zašto davati za Crkvu?; Ne bi li bilo bolje izgraditi ili obnoviti neku bolnicu?; Toliko je ljudi bez posla, neki nemaju ni za kruh, a tu se skuplja za Crkvu? S Isusovih usta ne čuju se takvi komentari. Od Njega čujemo kako je jedna siromašna udovica dala više od svih drugih. Svi drugi su dali od svojega suviška. Ovdje se ne radi o pozivu na darove za uzdržavanje crkve. Pitanje koje se ovdje nameće jest: kakvu je vjeru imala ta žena koja je u svojoj bijedi dala sve što je imala, vjerujući da će se Bog za nju pobrinuti? Otkud takva velikodušnost njezina srca? Primjećujem li u svome životu prisutnost brižnoga Boga koji mi daje sve što mi je potrebno? Kako izražavam svoje povjerenje u Boga? Dajem li od svog suviška i iz interesa, ili s radošću i velikodušnošću? D. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
