Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Cecilija, djevica i mučenica
Spomendan
Čitanja: Otk 14, 14-19; Ps 95, 10. 11-12. 13; Lk 21, 5-11.
Evanđelje dana (Lk 21, 5-11)
“Neće se ostaviti ni kamen na kamenu.”
U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«
Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam’ i: ‘Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«
Tada im kaže: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahotâ i velikih znakova s neba.«
Razmišljanje
Ne vežimo čitav svoj vjerski života za jedno mjesto. Uvjerenje da se mogu moliti samo na tom jednom mjestu, upravo u toj crkvi, jer tamo je dobro ozračje, može izobličiti moju vjeru. Ponekad nas privlači atmosfera, ljepota građevine ili pak poseban svećenik. Nema tu ništa loše, ni krivo. Ne nagovaram na „odbacivanje“ omiljenih crkvi, ali ističem da zapazimo bît. Hoću li u drugoj crkvi sresti „drugog“ Boga, osjetiti manju snagu milosti? Važno je da se fokusiramo na Isusa i tada neću dozvoliti da me obmanu lažni proroci. Neću izgubiti vjeru ako bi moja materijalna svetinja bila uništena. Trebamo ići korak dalje: imamo zadatak graditi zajednicu koja je zaljubljena u Isusa i uči se međusobno ljubiti. Tada ćemo biti kao živo kamenje koje se ugrađuje u duhovni Dom (usp. 1Pt 2, 5). L. T.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
