Na prvu nedjelju došašća, 27. studenoga 2022. požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu sv. Antuna Padovanskog u Daruvaru i u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio djevojčicu Arielu Anđelu, šesto dijete roditelja Andreja i Ana Marije Radnić, dječaka Luku, prvo dijete u obitelji Ivana i Monike Rambousek, te dječaka Marka, prvo dijete u obitelji Tonija i Barbare Brezina.
U homiliji biskup je nastavio razgovor započet s ministrantima u sakristiji prije svete mise o tome hoće li Hrvatska reperezentacija večeras pobijediti Kanadu na svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru, pripomenuvši kako je jedan od njih ustvrdio ne samo da će Hrvatska pobijediti, nego je protumačio i način na koji će ona to postići. Nazvavši tog ministranti „malim vizionarom“, biskup je podsjetio sudionike slavlja na prvo današnje liturgijsko čitanje u kojem prorok Izaija iznosi svoje „viđenje“ onoga što Bog kani ostvariti za svoj narod koji je proživljavao teške gubitničke trenutke. Biskup je istaknuo da su viđenja i predviđanja Božjih proroka mnogo važnija i dalekosežnija od svih naših ljudskih predviđanja, napose onih u sportu. Kazao je kako je drama našeg postojanja u tome da, oslanjajući se samo na naša ljudska predviđanja i očekivanja, ostanemo razočarani zarobljenici onoga što se može ostvariti samo iz naših mogućnosti, a duboko osjećamo da to nije u skladu s veličinom čežnji budnih u nama, koje nas podsjećaju da nismo mi izmislili život, nego je on djelo Božjeg nauma spasenja te konačnu puninu našeg postojanja ne možemo mi ostvariti, nego primiti od njega kao dar.
Spomenuvši kako naša riječ „advent“ dolazi od latinske riječi „ad-venire“ kojima se izriče ono što odnekud k nama dolazi, biskup je naglasio da to što k nama dolazi nije nešto što smo mi proizveli, prouzročili ili nekim svojim kalkulacijama predvidjeli. Istinska budućnost nije u mogućnostima koje su utemeljene u onom što smo jučer ostvarili, i po današnjim našim dosezima stvara sutrašnjicu, nego u onome što iz punine Božjeg života dolazi k nama (ad-venire). Upravo o takvoj budućnosti iz Božjih mogućnosti progovara Isus u današnjem evanđelju, dok naviješta dan svog ponovnog dolaska na zemlju, ustvrdio je biskup. Isus nas uvjerava da iz naše ljudske ranjenosti zlom dolaze ratovi i drugi čini koji razaraju život, a iz ograničenosti stvorenog svijeta dolaze potresi i druge prirodne katastrofe. Kad bi to bila sva istina o životu, trebalo bi čitati crnu kroniku koja najavljuje kraj svijeta i bili bi u pravu razni katastrofičari i zloguki proroci, koji se – jer su duhovno mrtvi u svojim srcima – ne nadaju ničemu dobrome i nikakvoj budućnosti, vide oko sebe samo mrak. Međutim, oni koji su vjerom budni u srcu za svijet Božjih mogućnosti, onaj svijet koji je Isus Krist započeo na zemlji ostvarivati vazmenim otajstvom svoje muke, smrti i uskrsnuća, ispunjeni su utemeljenom nadom da će se u konačnici ostvariti ona vizija svijeta i nas koju je Bog u svojoj ljubavi smislio od postanka svijeta i postupno ostvarivao. Na koncu svijeta pobijedit će ljubav koja od Boga dolazi i kojom će biti prevladana naša prolaznost i smrtnost, a koja je očitovana u Isusu Kristu, njegovoj pobjedi nad smrću, ustvrdio je biskup.
Produbljujući govor o ljubavi kao o jedinom načinu na koji je moguće nadvladati našu ljudsku prolaznost, te u konačnici pobijediti i samu smrt, biskup je istaknuo kako je ljubav budnost za ono Božje što se u nama može dogoditi. Kazao je da je ovaj Advent koji danas započinjemo vrijeme koje nas želi probuditi i ohrabriti za stvarnost Božje ljubavi i njegova spasenja u svakom pojedinom od nas i u našem svijetu, kako nas uvjerava apostol Pavao u drugom čitanja iz Poslanice Rimljanima, pozivajući nas da odložimo djela tame i zaodjenemo se Isusom Kristom, koji je sebe proglasio svjetlom svijeta. Podsjetivši sudionike slavlja da su svi oni u svetom krštenju zaodjenuti Isusom Kristom, i da su postali dionici njegove sudbine, biskup ih je pozvao da se na ovom slavlju obnove u toj svijesti, kako bi mogli u današnjoj Hrvatskoj biti vizionari Božje budućnosti, koja ne doseže samo do onoga što ljudi u njoj svojim sposobnostima, mogućnostima, europskim ili kojim drugim fondovima mogu ostvariti, nego do onoga što u njoj Bog svojom moćnom ljubavlju može darovati. Podsjetio ih je kako su prvi kršćani često ponavljali: „Dođi, Gospodine Isuse!“, svjedočeći da je Isus Krist ključ smisla svega postojećeg i pobjednik života nad smrću, jedini orijentir njihove sadašnjosti i budućnosti. Pozvao je sudionike slavlja da on i njima bude orijentir s obzirom na njihovu osobnu i zajedničku budućnost i sudbinu te djelovanje u ovom svijetu. Kazao je kako mu je drago da je i u istočnom dijelu grada Daruvara izgrađena crkva s podignutim zvonikom koji ih neprestano poziva i potiče da se ne privežu za nešto malo ljudsko i prolazno, uvjeravajući ih da su stvoreni za Božju veličinu i neprolaznost, te da slavljenjem svetih otajstva u njoj, a osobito svete mise budu trajno budni i spremni u život provoditi ono na što ih Bog potiče. Dodao je da se u obiteljima s brojnom djecom ostvaruje najljepša Božja vizija našeg postojanja, u kojoj mladi bračni drugovi prepoznaju kako je opredjeljenje da dadnu život novom ljudskom biću djelovanje s Bogom, svojevrsno ulaganje ne samo u Hrvatsku budućnost, nego i u Božju vječnost. U mladim obiteljima koje se opredjeljuju za život snažno je prisutan Božji stvoriteljski dinamizam ljubavi, te stoga u njima valja prepoznati Božji znak i zahvaliti im što se nisu odlučili živjeti po modelu ljudske sebičnosti, nego po modelu Božje ljubavi. Izrazio je radost što u ovom slavlju možemo biti svjedoci kako Bog po ovim jednostavnim ljudima pobjeđuje u našoj Hrvatskoj. Pozvao je sudionike slavlja da povjere Bogu svoje iskrene nakane, i da na početku Adventa po zagovoru sv. Antuna Padovanskog, zaštitnika njihove Župe, donesu odluke da žele biti ljudi budna srca za Boga, i slobode koja se opredjeljuje djelovati zajedno s Bogom. To je ono što je u ovom trenutku najpotrebnije Hrvatskoj i svakom pojedinom od nas, da bismo mogli živjeti ono dostojanstvo koje nam je Bog dodijelio, zaključio je biskup Antun.
