Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Čitanja: Iz 2, 1-5; Ps 121, 1-2. 4-5. 6-7. 8-9; Rim 13, 11-14a; Mt 24, 37-44.
Evanđelje dana (Mt 24, 37-44)
“Bdijte da budete pripravni!”
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.
Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.
Razmišljanje
Današnjom nedjeljom započinjemo razdoblje Došašća, vrijeme pripreme za radosni blagdan Božića. Došašće ima i eshatološko značenje. Čitav nas život jest Advent tj. vrijeme iščekivanja susreta s Kristom. Vrijeme Došašća je potrebno svakome od nas jer to je razdoblje razmatranja i rada na sebi. Radi se o tome kako postati što bolji i realizirati svoj poziv na svetost jer i Otac naš na Nebesima je Svet. Djetešce Božje nam Ga približava i daje nam Svoju ljubav i blagoslov. Isus, Bog i Čovjek jamac je ispunjenja objavljene istine o Bogu i Životu Vječnom. Jamac je jer je Isus uistinu prisutan i ljudi u ona vremena su Ga mogli fizički vidjeti, čuti i dodirnuti. On je most između nas ljudi koji živimo na zemlji u svim povijesnim uvjetima i nevidljivoga Boga Oca koji se u punini objavio u Isusu Kristu. Štoviše, ovaj Isus nakon Svoje smrti jest Uskrsnuli koji nas nakon Uzašašća nije ostavio same, nego je ostao s nama u Euharistiji. Vrijeme Došašća je idealno kako bismo analizirali sebe i razmotrili koliko i što još imamo za učiniti sa svojim srcem i grješnošću. Sve zbog toga kako bi se, Isus skriven u Euharistiji, bolje mogao nastaniti u našem srcu, a mi ga mogli dostojanstvenije primiti. Ovakvo čišćenje koje nas priprema za Isusov dolazak ne samo da je potrebno, nego je i nužno na našem putu do svetosti. Evanđelje nas uvodi u očekivanje ponovnog Isusova dolaska, dajući nam znakove koji će tome svjedočiti i način na koji bismo se trebali na to pripremiti. Prije toga čitali smo o znakovima Posljednjih vremenâ. Radi se o vremenskim neprilikama koje će utjerivati strah. Promatrajući razne događaje u svijetu, primjećujemo da je sve više strašnih prirodnih katastrofa. Pratimo preko medija, a mnogi su i sami doživjeli, zemljotres, štete koje nanose oluje, požari, poplave. Suvremeni čovjek sve je više suočen s prirodnim silama koje nije u stanju predvidjeti, a ni zaustaviti. Kao nikada do sada, vremensku prognozu teško je napravit i za svega nekoliko dana. Možda Bog želi podsjetiti svijet koji je samodopadan i ushićen tehničkim usponom kako je On Gospodar svega što postoji, a ne slabi i krhki ljudski razum. Možda želi na taj način spasiti duše onih koji su se nekritički predali znanosti i izumima? To ne znamo, ali je jasno da se ispunjavaju riječi Svetog Pisma koje govore o znakovima vremena. Sam kraj nitko ne može predvidjeti, osim Oca koji zna taj trenutak. Poznato je da će doći Sin Čovječji u Svojoj slavi, razdijeliti dobre od zlih. Evanđelje nam pomalo otkriva kako će se to dogoditi. Čitamo: Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. 38 Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi. Prisjećajući se opisa o kojim govori Isus, možemo zaključiti da će Sin Boži ponovno doći u normalnim okolnostima u kojima živi čovjek. Dogodit će se to kada ljudi zaborave Božje zapovijedi, živeći grješno svoj život. Poginut će svi koji su ogrezli u zlo. Stoga budimo budni i radimo na sebi kako ne bismo poginuli, nego se mogli radovati susretu s Kristom. U sakramentu pomirenja, ne samo da nam Krist oprašta grijehe, nego nam pomaže na putu rasta u dobru, otvara put Euharistiji u kojoj nas hrani Svojim Tijelom. Nastojmo posebice u Adventu biti u milosti koju nam daju sakramenti. Gospodine Isuse Kriste, molim Te, prosvijetli me kako bih vidio svoj život u Istini, kako bih mogao u Tvojoj Isitni očistit svoje srce u sakramentu opraštanja i zahvaljujući toj milosti rasti u dobru očekujući susret s Tobom. A. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
