Petak prvog tjedna došašća

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Petak
Svagdan

Čitanja: Iz 29, 17-24; Ps 26, 1. 4. 13-14; Mt 9, 27-31.


Evanđelje dana (Mt 9, 27-31)

“Dva slijepca vjerujući u Gospodina ozdravljaju.”

U ono vrijeme: Kad je Isus odlazio, pođu za njim dva slijepca vičući: »Smiluj nam se, Sine Davidov!« A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: »Vjerujete li da mogu to učiniti?« Kažu mu: »Da, Gospodine!« Tada se dotače njihovih očiju govoreći: »Neka vam bude po vašoj vjeri.« I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: »Pazite da nitko ne dozna!« Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.


Razmišljanje

U današnjoj perikopi iz Evanđelja čitamo o ozdravljenju dvojice slijepaca koji su ispovjedili vjeru u Isusa-Mesiju. Svako ozdravljenje koje je Isus učinio bilo je povezano s promjenom srca, obraćenjem i ispovijedanjem Isusa kao Spasitelja. Isus nije htio biti samo liječnik tijela, nego prije svega duša. Današnji odlomak o slijepcima ima i simboličko značenje. Prije nego što im je Učitelj otvorio tjelesne oči, oni su vidjeli unutarnje svijetlo svoje duše jer su ispovjedili vjeru u Isusa, nazivajući Ga Sinom Davidovim, a poslije još su jedanput izričito ispovjedili da vjeruju u Njega kao Mesiju. Simbolika ove perikope nalazi se u priznanju Isusa Gospodinom i Spasiteljem. Otvaraju se oči duše za Njegov nauk i zapovijedi. Takav čovjek je spreman shvatiti i prihvatiti istinu o Bogu i život prema Evanđelju. Tijekom Isusova zemaljskog putovanja bilo je mnogo slijepaca za Njegov nauk, dijela i dar otkupljenja. Danas isto tako imamo puno slijepaca za taj najveći Božji dar – spasenje čovjeka. Puno onih koji se smatraju kršćanima izgubilo je svijetlo Božjeg nauka i postali su slijepi za ono što od njih Bog želi. To se događa jer ne nastoje produbljivati svoju vjeru čitajući i razmatrajući Božju Riječ i tako Ju ne provode u svome životu. Nije dovoljno biti kršten ili samo ići u crkvu i „odraditi“ kršćanske obveze. Pozvani smo dopustiti Isusu da otvori i očisti oči naše duše kako bismo kroz stalno približavanje Gospodinu, izgradnjom i produbljenjem odnosa s Bogom, imali što bolji unutarnji vid za ono na što smo pozvani, a to je vršenje Njegove volje. Za ovo je potreban duhovni napor kako bismo ušli zajedno s Isusom u Njegov Dom i povjerovali da nam može otvoriti oči za ono što nam je skriveno i neshvatljivo. Neka vam bude po vašoj vjeri. D. M.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)