Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Čitanja: Iz 11, 1-10; Ps 71, 1-2. 7-8. 12-13. 17; Rim 15, 4-9; Mt 3, 1-12.
Titular: Jakšić, Sladojevci – sv. Barbara, djevica i mučenica – svetkovina zapriječena.
Evanđelje dana (Mt 3, 1-12)
“Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko!”
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«
Razmišljanje
Danas slušamo o javnom djelovanju jednog, u najmanju ruku, neobičnog čovjeka. Možemo zamisliti kako je reagirala okolina kada se Ivan povukao u pustinju, odlučio živjeti do kraja pokornički, nositi odjeću od grube devine dlake i hraniti se onim što nađe u pustinji, poput skakavaca i divljeg meda. Sigurno da ga mnogi nisu razumjeli, vjerojatno su mislili i da je sišao s uma. No, Ivan je jako dobro znao što čini, Ivanu se nije pomutio um, nego mu se potpuno otvorilo srce za ono što je Božje. Ivan je shvatio na što je pozvan, shvatio je da je on onaj koji je pozvan pripraviti put Isusu i pozvati narod na obraćenje. Slušamo da su mase dolazile k njemu.. Pa kako to da su toliki dolazili k njemu? Nije li bio čudak? Što su ljudi više slušali i upoznavali Ivana, počeli su shvaćati da se u ovom čovjeku krije život za istinu, život za potpuno vršenje volje Božje, život koji se nije bojao ni brinuo ni za što ovozemaljsko, već se brinuo naviještati ono što svoj istinski plod donosi u Vječnosti. I zato ga nije bilo strah „oplesti” riječima, ne samo po narodu, nego i po državnim i vjerskim autoritetima. Pravo da to čini, Ivanu je dala vjerodostojnost njegova vlastitog života, ali i iskrena briga za spasenje svih onih čije je licemjerne živote razotkrivao. S. H.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
