Već tradicionalno požeški biskup Antun Škvorčević u svojim predbožićnim pastoralnim aktivnostima posjećuje i požeški Zatvor. U srijedu, 14. prosinca 2022. predvodio je euharistijsko slavlje za djelatnike i osobe koje se nalaze u Kaznionici. Koncelebrirali su zatvorski dušobrižnik Ivica Bošnjak i tajnik Matej Siluković.
Na početku homilije biskup je zapitao zatvorenike jesu li sinoć gledali utakmicu na svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru između hrvatske reprezentacije i Argentine, u kojoj su naši izgubili. Podsjetio ih je na silnu želju za pobjedama u sportu, istaknuvši kako je ona kratkoročna i da je dramatično pitanje naše konačne životne pobjede, koja se može postići samo s Bogom. Kazao je da nas na to upućuje prorok Izaija u naviještenom prvom čitanju, koji je bio svjedok tragedije svoga naroda kad je dospio u babilonsko sužanjstvo, izgubivši i zemlju, i kralja, i hram, i sve drugo što je tvorilo njegov vlastiti identitet. Prorok je uvjeren da je to posljedica bahatosti naroda i njegovih vođa koji su se pouzdavali u sebe i svoju moć, iznevjerili se savezu i Boga smjestili na rub vlastitog života te on među njima nije mogao ostvarivati svoje naume. Poraz koji se zove babilonsko sužanjstvo tek je znak onoga konačnog čovjekova gubitništva u kojem on bez Boga završava u besmislu, porazu za vječnost. Stoga Bog na usta proroka Izaije u naviještenom ulomku iz njegove knjige nekoliko puta snažno obznanjuje „ja sam Gospodin i nema drugoga“. On je jedini, jer tvori svjetlost i stvara tamu, jer je svemogući i stvoritelj te prorok zaključuje: jedino je u Gospodinu pobjeda i snaga, on je čovjekov spasitelj. Bog se takvim objavio u Isusu Kristu, u kojem je čovjekova pobjeda i snaga, ustvrdio je biskup. Takvim ga je prepoznao Ivan Krstitelj, kako nas izvješćuje današnje evanđelje. Biskup je ustvrdio kako ga oduševljava Ivan Krstitelj, kojeg je kralj Herod strpao u zatvor jer je vjerno i odlučno naviještao Božju istinu o čovjeku, polazeći od moralnih načela zasađenih u ljudsku savjest, te se usprotivio kraljevoj nedopustivoj ženidbi s navedenih polazišta. Umjesto da Krstitelj razmišlja kako se osloboditi kraljeva uzništva, on se zauzima za viši cilj, a to je spasenje, te šalje dvojicu svojih učenika da idu Isusa upitati: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?«
Biskup Antun je kazao kako je oduvijek postojalo uvjerenje da će doći netko s Božje strane tko će izliječiti našu ranjenost zlom i smrću, a taj netko zvao se u židovskom svijetu Mesija. Pojašnjavajući korijen navedene riječi, biskup je istaknuo kako je Mesija poslanik kojega je Bog pomazao snagom svoga Duha i opunomoćio da njegovom snagom uspostavi novo stanje čovječanstva. Podsjetivši na Isusove riječi: »Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.«, biskup Antun je kazao kako Isus ponavlja riječi proroka Izaije, koji je u davno doba najavio da Mesija neće biti moćan politički ili oružjem, nego upravo Duhom svetim. Biskup je ustvrdio kako u današnjem svijetu postoje i loši primjeri mesijanizma, kojima je polazište vlastita sebičnost o čem svjedoči i rat u Ukrajini. Stoga je pozvao prisutne da povjeruju pravom mesijanizmu koji se očitovao u Isusu Kristu i njegovu poslanju. Potaknuo ih je da i oni poput Ivana Krstitelja traže Isusa Krista, i vjerom iziđu iz svojih ograničenosti koje uzrokuje njihova sebičnost. Pozvao ih je da i ovdje u zatvoru poslažu mozaik svoga života i stave Isusa Krista na prvo mjesto. Jer, kazao je, ako ga zanemare i ne prihvate kao najvažnijega, ostat će sami u svojoj nemoći, postati istinski gubitnici. Potaknuo ih je da svaki dan u molitvi razgovaraju s Isusom Kristom, otvaraju mu prostore svoga ranjenog srca, da on ljubavlju jačom od smrti uđe u njihove živote kako bi i oni uskrsnuli u njegovoj pobjedi, jer je on za nas umro upravo zato da bi u nama mogla pobijediti moć božanske ljubavi. Kazao je kako smo se jučer na hodočašću u Voćinu prigodom 31. obljetnice stradanja i ubojstva 47 nedužnih građana snažno obnovili u svijesti da ondje nije pobijedila sebičnost koja je razarala i ubijala, nego nesebičnost hrvatskih branitelja i voćinskih žrtava, koji su položili sebe za druge. Zaključio je da Bog upravo na takav način ostvaruje svoje naume o nama, posvjedočivši nam u Isusu Kristu da je do kraja za nas, a ne protiv nas. Potaknuo je sudionike slavlja neka se i oni ohrabre s njime ići tim putem, da im srca budu ispunjena svjetlom i radošću, te iskuse što je istinski Božić.
