U noći Isusova rođenja, 24. prosinca 2022. biskup Antun Škvorčević predvodio je svečanu misu polnoćku u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i Župe sv. Terezije te vjernicima navedene Župe.
U homiliji biskup je zapitao nazočne vjernike, jesu li oduševljeni Božićem, izrazivši uvjerenje da postoje među njima oni koji bi odgovorili „a kojim Božićem?“ Napomenuo je kako smo posljednjih dana svjedoci priča o poskupljenju božićne potrošačke košarice, koju si neki ne mogu priuštiti. Istaknuo je kako razmišljanje o Božiću u takvim koordinatama stvara u nama određenu nelagodu, jer je on materijalno skup. Na temelju svetih čitanja pojasnio je kakav je to zapravo Božić koji Crkva slavi. Spomenuo je da u naviještenoj Božjoj riječi prevladava govor o svjetlu i o Nekome tko je svijetao zato što je „sav za nas“. Podsjetio je kako prorok Izaija, živeći u dramatičnom vremenu svog naroda gdje ljudi i narodi nastupaju jedni protiv drugih ratnim pothvatima, naviješta da će se izlazak iz tog mraka dogoditi rođenjem Djeteta, kojim započinje avantura svjetla i traje sve do danas. Napomenuo je kako je između avanture mraka i svjetla ogromna razlika, jer se u avanturu svjetla uključio Bog rođenjem svoga Sina od Marije Djevice u obličju čovjeka. U riječima sv. Pavla Titu u drugom noćašnjem čitanju „On sebe dade za nas“ prepoznajemo koliko Bog strastveno djeluje za čovjeka, do te mjere da je njegov Sin odvijeka u Isusovu utjelovljenju postao jednim od nas, da bi sebe položio za nas dokraja do u smrt. Spomenuo je kako prorok Izaija tvrdi da je Isus „Emanuel – Bog s nama“. No, On je još više „Bog za nas!“ Upravo taj Božji „za nas“ u Isusu Kristu istinski je događaj svjetla u kojem je pobijeđena tama naše smrtne izgubljenosti. To je svjetlo zasjalo rođenjem Isusa Krista od Djevice Marije, kada je Bog u siromaštvu i odbačenosti betlehemske štalice očitovao svoju blizinu svakom čovjeku.
Biskup je spomenuo kako nam valja ovog Božića otvoriti oči i ispitati kakav nam se to mrak događa na osobnoj, obiteljskoj i svjetskoj razini kad prevlada porazno načelo djelovanja isključivo „za sebe“ ili „protiv drugoga“, a pobjeda života kad se ponašamo po Isusovu modelu „za drugoga“. Kazao je kako nas u to uvjerava među ostalim i nogometna pobjeda Hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Kataru, gdje su naši igrači bili jedan za drugoga, igrali da pobijede „za nas“, za ponos naše Domovine. Izgubili bi i prije početka svake utakmice da su međusobno bili suprotstavljeni, igrali sebično, stvorili bi stanje mraka. Biskup je naveo i primjer zajedništva naših hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, čija je snaga bila u tome što se nisu opredijelili boriti protiv nekoga, nego za slobodu, za dostojanstvo hrvatskog čovjeka, posvjedočivši da je takva strategija pobjednička. Podsjetio je na događanja u Ukrajini i istaknuo kakav su mrak stvorili oni koji misle da će moću svoga oružja usmjerenog protiv nedužnih ljudi i osvajanjem njihove zemlje ostvariti pobjedu. Ustvrdio je kako se na taj način možda može osvojiti tuđe, ali ne može postići mir nego gubitništvo, i to ono najteže u srcima i savjestima ljudi. Izrazio je zahvalnost Bogu što svoju pobjedu života ostvaruje strategijom „za nas“ u Isusu Kristu, njegovim rođenjem u Betlehemu i smrću na križu, te je ona najveća nada čovječanstva da ljudski „protiv drugoga“ neće imati zadnju riječ. Također je izrekao zahvalnost i svima onima u Hrvatskoj koji nastoje biti jedni za druge, uključujući se u dinamizam Božjeg djelovanja za nas u Isusu Kristu, te na taj način pridonose istinskim hrvatskim pobjedama života. Potaknuo je okupljene vjernike neka slaveći Isusovo rođenje zamole Gospodina da im svojim moćnim „za nas“ podari snagu kako bi zauzeto surađivali s Njime i živjeli opredjeljenje jednih za druge. Ustvrdio je da Crkva služi Božjem „za nas“ u Isusu Kristu, te je zahvalio svima koji su o 25. obljetnici Požeške biskupije nastojali obnoviti tu svijest i vjernost Isusu Kristu „danas i uvijeke“. Zahvalio je Isusovoj Majci što nam je i ove godine bila dobra, te je i nas u Požeškoj biskupiji kao i u hladnoći betlehemske štalice grijala svojom majčinskom ljubavlju, prisutna u svom svetištu u Voćinu i Pleternici te na drugim hodočasničkim mjestima, približavajući nam Isusa Krista, jedinog spasitelja i pobjednika nad smrću.
