U okviru Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana 2023. središnje ekumensko slavlje Požeške biskupije održano je 21. siječnja u župnoj crkvi Sv. Josipa u Slatini. Uvodeći u slavlje, požeški biskup i predsjednik Biskupske komisije HBK za ekumenizam Antun Škvorčević pozdravio je sudionike, uputivši im pohvalu za hrabrost kojom su unatoč snježnu nevremenu došli u crkvu. Izrazio je radost što u slatinskoj crkvi sv. Josipa može pozdraviti Njegovu Preosvećenost g. Jovana, episkopa pakračko-slavonskog s pratnjom u kojoj je bio protojerej Dragan Gaćeša, slatinski paroh i Milan Tomašević, đakon, a jednako tako i biskupa Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Hrvatskoj g. Pétera Szenna, izrekavši im srdačnu dobrodošlicu. Jednakom srdačnošću pozdravio je nazočne svećenike, kanonike požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra na čelu s prepoštom Ivicom Žuljevićem, svećenike Slatinskog dekanata na čelu s domaćim župnikom i dekanom Draganom Hrgićem i arhiđakonom slavonsko-podravskim Vladom Škrinjarićem, kojima su se pridružili svećenici iz onih župâ u kojima se naizmjence po određenom rasporedu odvijaju središnja slavlja ekumenske molitve u Požeškoj biskupiji.
U homiliji biskup Antun je rekao kako je upravo došao iz Požege sa završetka Katoličke malonogometne lige mladih Požeške biskupije, na kojem su pobjedničkim ekipama podijeljene nagrade. Povjerio je sudionicima slavlja da je tijekom vožnje do Požege do Slatine razmišljao o tome koliko su energije, oduševljenja i puno toga drugoga ti mladi ljudi uložili da bi dobro igrali nogomet i da bi pobijedili, trudili se naučiti kako igrati i kako steći vještinu pobjeđivanja. Povezujući to s temom ovogodišnje Molitvene osmine: »Učite se dobrim djelima, pravdi težite«, kazao je kako osim u sportu, u školi, u znanosti i na drugim područjima ulažemo silno mnogo vremena i energije da bismo naučili nešto korisno i vrijedno za naš ovozemaljski život, a kad se radi o onome što bismo trebali naučiti da bismo po Bogu živjeli i djelovali, nerijetko se izgovaramo da za to nemamo vremena, ulažemo premalo snage u to nastojanje. Stoga je ovaj molitveni susret izazov da se sudionici ispitaju što zapravo čine s obzirom na Boga, koliko mu vremena posvećuju i što u tom pogledu uče oni sami i svoju djecu i mlade, ustvrdio je biskup. Napomenuo je kako im je u traganju za odgovorom na navedeno pitanje od velike pomoći Božja riječ naviještena iz Poslanice sv. Pavla Efežanima, kao i Isusova riječ u evanđeoskom ulomku iz zapisa sv. Ivana.
Polazeći od prvog čitanja, biskup je kazao kako Apostol upozorava na podjele koje postoje među efeškim kršćanima zbog toga što jedni dolaze iz židovstva a drugi iz poganstva. Pavao ih uvjerava da su i jedni i drugi u Isusu Kristu postali blizu Bogu, zahvaljujući njegovoj smrti na križu, kojom je »ubio« njihovo neprijateljstvo s Bogom i po svojoj krvi ih s njime i međusobno izmirio. Biskup Antun je podsjetio sudionike slavlja da su podjele među nama, kao i među kršćanima različitih denominacija plod naše ranjenosti zlom i grijehom koje nas međusobno razdvajaju, te da je potrebno zajedničkom vjerom uprijeti svoj pogled u Isusa Krista čijom je krvlju na križu dokinuto neprijateljstvo između nas i Boga te uspostavljen mir u smislu židovskog »shalom« kao punina onih dobara koje jedino Bog može darovati, a koje je u potpunosti ostvario za nas Isus Krist u svojoj pobjedi nad smrću. Apostol Pavao stoga snažno zaključuje kako je Crkva zajedništvo međusobno pomirenih ljudi u Isusu Kristu te mi u noj nismo »tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sâm Isus Krist«, ustvrdio je biskup. Kazao je kako mu je drag ovaj govor o Isusu Kristu kao zaglavnom kamenu, te je sudionicima zorno protumačio funkciju tog kamena u slatinskoj crkvi sv. Josipa, izgrađenoj u neogotičkom stilu, gdje se na vrhu svodnih lukova nalazi jedan okrugli kamen, koji se zove »zaglavni« jer drži zajedno lukove koji se u nj upiru, ne dopuštajući im da se sruše lukovi i sam svod, kao i drugi dio građevine. Ono što je zaglavni kamen u nekoj crkvi-građevini, to je u živoj Crkvi njezin utemeljitelj Isus Krist, koji svoje učenike povezuje u zajedništvo i u tom ih zajedništvu učvršćuje, ustvrdio je biskup.
Stoga je poručio sudionicima da je ovo molitveno slavlje svojevrsni njihov ispit savjesti je li njima prvi i najvažniji Isus Krist, te uče li i proučavaju dovoljno tko su oni u njemu i po njemu, a ne po međusobnim razlikama i podjelama zbog ljudskih grijeha i slabosti. Ako nas Isus u naviještenom evanđeoskom ulomku uči da ga trebamo prepoznati u svakom čovjeku koji se nalazi u različitim životnim nevoljama, siromaštvu, bolesti i zatočeništvu, kako onda ne prepoznati to isto Isusovo lice u svakome onome koji je po krštenju ušao u zajedništvo Isusova spasenja i njegovih vječnih dobara i postao brat i sestra sa svima onima koji su kršteni, upitao je biskup. Kazao je da ga oduševljava nauk Drugoga vatikanskog sabora koji tvrdi da svi oni koji su kršteni tvore jedno Isusovo tijelo o kojem govori apostol Pavao u naviještenom ulomku iz Poslanice Efežanima, uvjeravajući nas da je Isus u svom trpljeničkom tijelu na križu ubio neprijateljstvo i podjele među ljudima, te uspostavio mir i jedinstvo, da svi budemo blizu jedni drugima i najbliži Bogu, jer smo svi mi već Isusova Crkva, doduše na stupnjevit način, kako veli Drugi vatikanski sabor. Biskup Antun je kazao kako bi na temelju činjenice da je on Hrvat katolik, episkop Jovan Srbin pravoslavac, a biskup Péter Mađar koji pripada reformiranoj Crkvi, neki mogli zaključiti da smo zbog toga podijeljeni i kako je razumljivo da na neki način jesmo jedni protiv drugih. No, time bismo očitovali da jedni u drugima ne prepoznajemo i ne promatramo ono što je Isus Krist u nama ostvario, ostajući čvrsto prikovani uz neke naše ljudske podatke i činjenice koje nisu samo naše međusobne razlike, nego uzrokuju i podjele, ustvrdio je biskup. Kazao je da bi zajedno sa svim sudionicima ovog slavlja želio razbistriti oči srca i u svima koji su kršteni Isusovim pogledom promatrati njegovu braću i sestre, i vjerovati da smo u Isusu Kristu svi jedno, te onda u tom smislu poput Isusa za svakog čovjeka najplemenitije osjećati i najbolje djelovati. Naime, kršćanstvo nije tek neka priča o Bogu i Isusu Kristu, nego stvarnost Isusa Krista Uskrsloga koji je među nama prisutan i djelatan u snazi svoga Duha, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da jedno od prvih dobrih djela koje nam valja činiti na poticaj Izaije proroka u geslu ovogodišnje Molitvene osmine bude nastojanje da iz vjere prepoznajemo i poštujemo jedni druge, jedni o drugima dobro mislimo i jedni o drugima dobro govorimo, jer je to pravi odnos kojim se iz krsne svijesti pristupa i postaje dionik istinske Isusove Crkve.
