Na blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnicu, 2. veljače 2023., redovnici i redovnice koji djeluju na području Požeške biskupije okupili su se u Požegi na proslavu Dana posvećenog života.
Središnji dio programa bilo je u euharistijsko slavlje u Katedrali koje je predvodio biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima redovničkih zajednica i svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova.
Na početku homilije biskup Antun je izrazio radost što su se danas na Dan posvećenog života predstavnici redovnika i redovnika s područja Požeške biskupije okupili u požeškoj Katedrali, prvoj crkvi naše Biskupije, u kojoj se na svoj način očituje ono zajedništvo koje Isus Krist snagom svoga Duha ostvaruje u svojoj Crkvi. Kazao im je da njihovim okupljanjem zajedno s drugim Božjim narodom ova Katedrala postaje punija, ne fizički, nego onog dara koji nam je Bog udijelio po Isusu Kristu, da u nama i po nama bude vidljivo njegovo djelo, ostvareno za naše spasenje. Biskup je zatim zahvalio redovnicima i redovnicama za sve ono što nastoje činiti, polazeći od činjenice da su na poseban pozvani očitovati otajstvo Isusova predanja Ocu do kraja, do u smrt. Podsjetio je kako je to Isusovo predanje započelo njegovim prikazanjem u Hramu, a nastavilo se tijekom cijeloga života i zapečatilo krvlju na križu. Kazao je kako nam pisac Poslanice Hebrejima u današnjem drugom čitanju posvješćuje ono što se u Isusu dogodilo za nas a što je povezano s prvim čitanjem iz Knjige proroka Malahije i naviještenim evanđeljem. Istaknuo je kako postoji ljepota i drama našeg postojanja. Ljepota je što nam je život darovan i što je naša pojava na ovom svijetu Božji zahvat, a drama je u tome što u našem biću osim puno dobroga postoji i mrak, negativnost, ranjenost zlom te prorok Malahija upozorava u prvom čitanju da je Bog pokrenuo inicijativu da Mesijinim služenjem očisti jeruzalemski hram i svećeničko bogoslužje, da on »dolazi« kako bi konačno očistio hram našega tijela.
Biskup je nastavio kako nam evanđelje prikazuje da se to ostvaruje Isusovim dolaskom u jeruzalemski hram s naznakama onoga na što nas upozorava pisac ulomka iz Poslanice Hebrejima, naviještenog u drugom čitanju. Naime, Isus, postavši čovjekom ušao je u hram našega tijela, postao naša krvna rodbina, dionik našega života, moćan očistiti naše tijelo i naše postojanje od svega onoga što ne možemo sami učiniti, prvenstveno od smrtne ranjenosti. Dodao je kako pisac Poslanice tumači da je Isus onemoćao smrt, ušavši u naše ljudske sudbine po svetom krštenju i snagom krsne milosti očistio naše postojanje od svega onoga što je razlog naše smrtnosti. Podsjetio je kako se među nama danas nalaze redovnici i redovnice koji svjedoče o još jednom Isusovu dolasku u njihov život putem redovničkog poziva i ostvarivanja trostrukog savjeta poslušnosti, siromaštva i čistoće. Istaknuo je kako svi mi u dubini našega bića nosimo Božji poziv da ostvarujemo čistoću svoga postojanja u različitim životnim stanjima.
Podsjećajući kako Dan posvećenog života slavimo u Požeškoj biskupiji u okviru Godine posvećene bl. Jule Ivanišević, biskup je spomenuo da je ona svojom vjernošću do kraja živjela Božji poziv u redovničkom životu. Svakodnevno je sebe u molitvi ispitivala što je to Bog naumio s njome, da bude u skladu s njegovim pozivom, posvjedočivši to mučeničkom krvlju. Biskup je dodao kako i svatko drugi – otac, majka, mladić, djevojka – može živjeti svoj poziv u navedenom raspoloženju. Zaključio je kako je takav pristup najbolji životni stav, te je pozvao okupljene da i oni svakoga dana u molitvi Bogu kažu da žele darom njegove milosti ostvarivati smisao svoga postojanja. Biskup je još podsjetio kako smo u evanđelju čuli da Isusova majka Marija unosi Isusa u Hram da bi ga starac Šimun i starica Ana prepoznali i prihvatili kao svjetlost i nadu. Marija ga želi unijeti i u naše osobne i zajedničke živote da ih on očisti od nemoći zla, grijeha i smrti. Još je potaknuo Bogu posvećene osobe i druge vjernike neka tijekom devetnice Gospi Lurdskoj koja danas započinje u Katedrali mole Isusovu Majku da unese svoga Sina u naše obitelji i javni život kako bi on i u našoj Domovini pobijedio sve ljudske nemoći, sebičnosti, zloće i taštine.
