Na drugu korizmenu nedjelju, 5. ožujka 2023. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca u Novskoj euharistijsko slavlje i predao veliki drveni Križ, djelo akademskog kipara Šime Vulasa iz Dijecezanskog muzeja Požeške biskupije. U
U homiliji biskup je kazao kako svakodnevno u Hrvatskoj slušamo puno toga o brizi za čovjeka. S jedne strane državni dužnosnici kojima je zadaća organizirati javni život putem zakonâ i na druge načine nastoje konkretizirati ono što je potrebno u Hrvatskoj činiti za opće dobro građana. Ta njihova nastojanja nerijetko su povezana s određenim nezadovoljstvom, jer mnogi smatraju da se ne ostvaruje potpuno ono na što imaju pravo, zauzimajući se za to na strastven način. S druge pak strane u crkvi slušamo o onome što je Bog u Isusu Kristu učinio za nas, ali je nerijetko naša pozornost za to djelo slaba, hladna i ravnodušna, a u njemu se krije naša konačna sudbina. Dajemo prednost prolaznom ljudskom nastojanju, nad Božjim djelom neprolazne vrijednosti. Biskup je kazao da je korizma prikladno vrijeme za provjeru kakvi smo s obzirom na spomenuto Božje djelo, s koliko se žara nastojimo u njega uključivati i svojom suradnjom doprinositi njegovu ostvarivanju. Spomenuo je nazočnima kako nas je Božja riječ naviještena Prve korizmene nedjelje podsjetila da je čovjek nedovršeno, napastovano biće. Naime, iz iskustva nam je poznato kako Zli pristupa čovjeku u njegovoj nutrini na vrlo lukav način, nagovarajući ga da učini ono što je protiv njega, protiv života, i na taj ga način zarobljava negativnošću i u konačnici razara. Pozvani smo s Isusom odbiti i pobijediti Napasnika svojom vjernošću Bogu i njegovoj riječi. Bog nam u svetim čitanjima ove nedjelje obznanjuje da on čovjeku pruža izazovnu mogućnost preobrazbe njegova bića, uvjerava ga da se on može preobraziti, o čemu govore i čežnje za drugačijim, boljim, višim, punijim životom, upisane u njegovo srce. Biskup je protumačio razliku između pretvorbe i preobrazbe. Ustvrdio je da „preobrazba“ o kojoj je riječ u evanđeoskom ulomku, za razliku od „pretvorbe“ koja se odnosi uglavnom na materijalnu stvarnost, nije nešto što se događa oko nas, nego u nama, u dubini našeg duhovnog bića. Istaknuo je da prvo današnje čitanje predstavlja Abramovu vjeru i njegovu poslušnost Bogu kao put preobrazbe. Nakon što je navijestio svoju muku i smrt, Isus pak u evanđelju preobraženim licem na brdu Taboru daje učenicima predokus uskrsnuća, pobjede života nad smrću, preobrazbe koja se ostvaruje putem njegove potpune vjernosti Očevu poslanju.
Biskup je podsjetio sudionike slavlja na iskustvo preobrazbene moći našeg povjerenja i vjernosti Bogu i ljudima. Kad s povjerenjem u neku osobu uspostavimo odnos koji nazivamo prijateljstvo, tada nas duh onoga u koga imamo povjerenje mijenja, iznutra preobražava, postajemo drugačija, punija, skladnija bića. To iskustvo ima i dvoje mladih ljudi kad se zaljube, supružnici u braku, međusobno povjerenje ih mijenja, te oni ne mogu biti jedno prema drugom nepošteni, vjernost i ljubav ih preobražava, život – premda ispunjen žrtvom i trpljenjem – postaje zajedništvo, sklad, punina, zadovoljstvo, smisao. Kakva li je moć djeteta u braku, čije povjerenje u roditelje preobražava, uspostavlja stanje duboke povezanosti i životne radosti. U vjeri ili povjerenju djeluje duh osobe prema kojoj je ono upućeno, duh ima moć iznutra nas mijenjati, preobražavati nas, naglasio je biskup. Kad je tako s našom ljudskom ljubavlju koja nas mijenja, kakva li se tek preobrazba našega bića događa kad živimo povjerenje u Boga, kad nas on zahvaća svojom ljubavlju, moćnom uzdići nas na najvišu razinu postojanja: pobjedu nad smrću, ustvrdio je biskup. Naglasio je da nas ne preobražava „nešto“, nego „netko“, Isus Krist svojom ljubavlju, očitovanom u žrtvi za nas na križu. U njoj se zbila konačna i najviša preobrazba čovjeka, te nam valja slijediti Očev glas s neba koji ga je u današnjem evanđelju proglasio Sinom ljubljenim i pozvao nas da ga slušamo.
Biskup je kazao sudionicima slavlja, napose kandidatima za svetu pričest i potvrdu, neka na ovoj drugoj korizmenoj postaji neposredne priprave za primanje spomenutih sakramenata otvore svoje jedinstvene i neponovljive osobe za Božju preobrazbu. Izrazio je radost što će uskoro po primanju prve svete pričesti i potvrde, Isus Krist nakon krsnog zahvata još snažnije ući u njihove živote i svojom ih ljubavlju s križa preobražavati. Pozvao ih je da vole Isusa Krista, kao što on njih voli, i potaknuo da sada ispovjede onu istu vjeru, koju su stoljećima ispovijedali naši pradjedovi, te da to ne učine samo ustima kojima će pročitati tekst Apostolskog vjerovanja, nego i srcem spremnim za preobražavajuću Božju ljubav.
