U predvečerje Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji, biskup Antun Škvorčević predvodio je 30. ožujka 2023. u Staroj Gradiški molitveno spomen-slavlje za utamničene svećenike u starogradiškom zatvoru i za druge stradalnike tamošnjeg logora nakon II. svjetskog rata, kao i za one koji su ondje bili zatvoreni tijekom Domovinskog rata. Spomen slavlje je započelo na prostoru izvan crkve u Memorijalu utamničenim svećenicima gdje se nalazi i popis njihovih imena. Zatim je biskup Antun predvodio euharistijsko slavlje.
U homiliji biskup je rekao da se na mjestima stradanja kao što je Stara Gradiška bude u nama negativni osjećaji neke odbojnosti, možda i mržnje prema onima koji su smislili sustav progona i logore u kojima su mnogi nedužni ljudi trpjeli. Međutim, podsjetio je svećenike da se nisu okupili na ovo molitveno slavlje da bi svoj pogled usmjerili na one koji su drugima činili zlo, nego na one koji su bili žrtva, napose na svećenike među njima, jer je starogradiški zatvor bio mjesto njihova posebnog progona i poniženja, te su oni svojom vjernošću ostavili ovdje dublji trag nego oni koji su ih progonili. Kazao je da je osobito svećenicima iz Novogradiškog dekanata povjereno čuvanje spomena na tu baštinu, na njihovo trpljenje i vjernost Bogu, Crkvi i svome narodu, zahvaljivati Bogu za hrvatsko dobro koje se na taj način ostvarilo. Naglasio je da je to sastavni dio naše duhovne baštine koje se ne smijemo odreći ili je prezreti, jer je ona ugrađena u našu današnju slobodu i dostojanstvo.
Kazao je kako nam naviještena Božja riječ pomaže da bolje razumijemo spomenutu baštinu. U prvom čitanju iz Knjige postanka čuli smo kako razgovaraju Bog i Abraham, a u evanđeoskom pak ulomku dijalog između Isusa i Židova. Bog uvjerava Abrahama kako voli čovjeka do te mjere da želi sklopiti s njime savez koji ima značenje za budućnost cijeloga čovječanstva. On mu obećava da će biti otac mnoštva narodâ, te da će zahvaljujući njegovoj vjernosti taj savez trajati zauvijek. Abraham je povjerovao Božjem naumu, postao novi čovjek koji se cijelim svojim bićem stavio na raspolaganje njegova ostvarivanja, ostavši vjeran i poslušan Bogu do kraja. Kazao je kako iz Isusova razgovora sa Židovima u naviještenom evanđeoskom ulomku razabiremo da su se neki Isusovi suvremenici udaljili od vjere svoga praoca Abrahama, te slijedeći neke svoje projekte i naume, odbacuju abrahamovski Božji saveznički program, koji on ostvaruje u svome Sinu. Kad god ljudi odbijaju zajedno s Bogom koračati ovim svijetom i s njime izgrađivati svoju sadašnjost i budućnost, postaju gubitnicima. Ondje pak gdje je prisutna vjernost Bogu, tu je i savezništvo s njime koje otvara mogućnost da Bog ostvari svoje spasonosne naume u povijesti čovječanstva. Ta vjernost Bogu ima svoj vrhunac u Isusu Kristu, u novom i vječnom savezu Boga s čovjekom, sklopljen krvlju koju je on prolio na križu za spasenje svijeta, ustvrdio je biskup.
Poručio je nazočnim svećenicima da je savezništvo s Bogom stvarnost o kojoj valja s posebnom pozornošću razmišljati upravo na ovakvim mjestima patnje kao što je starogradiški zatvor, gdje su mnogi svećenici posvjedočili vjernost Bogu i onom savezništvu kojeg su postali dionici po svetom krštenju i po sakramentu svetoga reda. Njihova vjernost zalog je koji treba pamtiti i na kojem treba graditi. U njima se potvrdila i ona vjernost na koju je mislio Gospodin Isus kad je rekao u evanđelju: „Zaista, zaista kažem vam, ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.“ Svećenici u starogradiškom zatvoru, poniženi i pogaženi u svom dostojanstvu, lišeni mogućnosti prinositi žrtvu svete mise, prinosili su Bogu žrtvu svoje vjernosti Isusovoj riječi: „Pođi za mnom!“, kojom ih je pozvao u svećeništvo, i vjerni svojoj riječi: „Evo me!“, kojom su odgovorili na njegov poziv. Na taj su način, u duhu Isusove tvrdnje da nije došao proslaviti samoga sebe, nego Oca nebeskog koji ga je poslao, utamničeni svećenici ušli u najdublje zajedništvo s Isusom Kristom, jer je u poniženosti njihova slava bio Isusov križ i njegova uskrsna pobjeda. Stoga ih danas ne promatramo kroz zlo koje im je učinjeno, nego kroz vjernost koju su po svom trpljenju očitovali Isusu Kristu, i ušli u dinamizam Božje pobjede nad smrću, ustvrdio je biskup. Zamolio je svećenike, koji su u starogradiškom zatvoru živjeli svoju vjernost do kraja, da mole za sadašnje svećenike u Hrvatskoj kako bi i oni bili čvrsti u svom savezništvu s Bogom, vjerni obećanju koje su mu dali prigodom svoga ređenja, te da svoju vjernost posvjedoče i u najtežim okolnostima života. Povjerio je sv. Mihaelu Arkanđelu, zaštitniku starogradiške crkve i župe da ih brani u životnom boju te nikada ne smalakšu u poteškoćama.
