Na svetkovinu Gospodinova uskrsnuća, 9. travnja 2023. biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima i Božjim narodom predvodio je u Katedrali svečano euharistijsko slavlje.
U homiliji biskup je zapitao sudionike slavlja, koju stvarnost zapravo nazivamo „događajem“, ustvrdivši da na to nije jednostavno odgovoriti. Naime, uglavnom događajem zovemo ono što ima neko značenje koje mu mi ljudi dajemo. Vijesti koje svakodnevno slušamo ili čitamo nastoje nas uvjeriti da je događaj ono o čemu one govore, a potom smo svjedoci kako uglavnom sve to već idućega dana potone u zaborav. Kazao je nazočnim vjernicima da želi zajedno s njima promisliti kakav je događaj Isusovo uskrsnuće, kako bi po ovom slavlju bili što dublje, snažnije i dugoročnije njegovim dionicima. Pošao je od paljenja svijeće u vazmenom bdijenju prošle noći, istaknuvši da je ono bilo „događaj“, jer se kresanjem iz mrtve stvarnosti pojavila vatra kao čudesna i dokraja neshvatljiva stvarnost, s koje je upaljena spomenuta svijeća, a potom su s njezinog plamena zapaljene mnoge druge svijeće u rukama vjernika. Podsjetivši da je svjetlost stvarnost koja pobjeđuje tamu i omogućuje nam vidjeti svijet oko nas, upozorio je na jednu od mnogih drugih njezinih čudesnih sastavnica, a to je njezina neiscrpnost, mogućnost da s nje zapalimo mnoštvo svjetala, a da se ona sama pritom ne troši niti umanjuje, nego i dalje sjaji jednakom jakošću sjaja i zrači jednakom toplinom. Stoga upaliti svijeću jest događaj čiju dalekosežnost ne možemo dohvatiti. Posebno je istaknuo kako svjetlo svijeće naznačuje otajstvo Isusove osobe, koji je za sebe rekao da je svjetlo, i koji je pobijedio mrak smrti i groba, te nas svjetlo svijeće na svoj način uvodi u dioništvo Isusa, pobjednika nad tamom smrti. On je moćan u čovjekovu srcu upaliti svjetlo kao jedan od najvećih, najradosnijih i najdugoročnijih događaja. Naime, kad čovjek u jedinstvenosti i neponovljivosti osobe, prepozna sebe u svojim dalekosežnim dimenzijama kao „događaj svjetla“, kao biće čije je životno svjetlo zapalio Bog Stvoritelj, a u Isusovu uskrsnuću ga oslobodio od tame grijeha i smrti, shvatio je sebe kao događaj koji seže u vječnost.
Povezujući to s naviještenom Božjom riječi, biskup je podsjetio da je apostol Petar u ulomku prvog čitanja iz Djela apostolskih ustvrdio da je osoba Isusa Krista i njegovo djelovanje od početka javnog nastupa do uskrsnuća i uzašašća na nebo, događaj koji ima svoju izvanjsku i nutarnju stranu koja mu daje dalekosežnost. Petar podsjeća suvremenike da im je poznato što se izvanjski dogodilo s Isusom Kristom, a čemu su on i drugi apostoli bili očevidci i svjedoci: da je Isus Krist prošao Galilejom i Judejom čineći dobro, ozdravljujući mnoge ljude, a osobito one kojima je ovladao mrak imenom Đavao, i koji je ljudski gledano završio gubitničkom smrću na križu. Međutim, postoji i nutarnja strana toga događaja, a to je njegova pomazanost Duhom Svetim u čijoj je snazi djelovao. Nakon što su ga glavari svećenički i starješine narodne nepravedno osudili na smrt i dali razapeti na križ, Bog je snagom Duha uskrisio Isusa od mrtvih, uspostavivši ga za pobjednika nad zlom i smrću. To je stvarnost iz Božjih mogućnosti, te je Isusovo uskrsnuće događaj nad događajima, koji je Bog ostvario za naše spasenje, i ima značenje za vječnost. Apostol Petar poziva one koji su slušali ovaj njegov govor na dan Pedesetnice da vjerom pristupe i prihvate Isusa Krista te ih on oproštenjem grijeha oslobodi mraka zla i smrti, zadobiju oproštenje grijeha i život vječni, i na taj način događaj Isusa Krista dođe do svoga ispunjenja u njima, ustvrdio je biskup.
Kazao je da slično govori i apostol Pavao kad nas u ulomku drugog čitanja iz Poslanice Kološanima poziva da tražimo i težimo za onim što je „gore“, ne u prostornom, nego u egzistencijalnom smislu, za onim što nas diže na razinu postojanja, na koju nas smješta uskrsli Gospodin. Biskup je pojasnio kako nam iskustvo na svoj način svjedoči o mogućem prijelazu iz smrti u život kad iz nepovjerenja prijeđemo u povjerenje, iz mržnje u ljubav, iz nanesenog zla u praštanje, iz nepravde u pravdu, iz žalosti u radost. Kazao je da su se žene iz naviještenog evanđeoskog ulomka u nedjeljno jutro u raspoloženju nevjerice i tuge uputile na Isusov grob da bi pomazanjem miomirisima iskazale počast njegovu mrtvom tijelu. Međutim, suočavaju se s iznenađujućom činjenicom da Isusova tijela nema u grobu, te će se probuđenom vjerom uzdići na razinu Uskrsloga, postati dionice iskustva susreta s njime, ustvrdio je biskup. Upozorio je kako evanđelist prikazuje određeni proces kojim su žene u vjeri susrele Isusa: o njegovu uskrsnuću dogodio se žestok potres, odvaljen je kamen s Isusova groba na koji je sjeo anđeo, te obznanio ženama da tijela Raspetog Isusa nema u grobu jer je on uskrsnuo od mrtvih, te je događaj Isusove pobjede nad smrću po vjeri dobio za njih puno značenje.
Biskup je kazao sudionicima slavlja kako je moguće Uskrs svesti na neke naše ljudske skraćene razine te ostati prikraćeni u njegovoj događajnoj snazi, povezanoj s vjerom. Kad Uskrsu pristupimo na potrošački način te o njem razmišljamo polazeći isključivo od onoga što ćemo staviti na stol, u opasnosti smo događaj Isusova uskrsnuća isprazniti u njegovoj bîti i oduzeti mu božanski domet u kojem smo pozvani naći se, ustvrdio je biskup. Zauzeo se za to da Hrvatska ne bude zemlja malih, kratkih ljudskih događaja, nego zemlja u kojoj se po otvorenim vjerničkim srcima njenih stanovnika za Isusa Krista ostvaruje događaj svjetla koje pobjeđuje tamu našeg postojanja. Kazao je da ga oduševljava ulomak iz Djela apostolskih u kojem se spominje kako je Bog nekim ljudima otvorio srce da po vjeri u njegova Sina Isusa Krista uđu u zajedništvo s njime i postanu dionici njegova uskrsnog događaja. Pozvao je na molitvu za obnovljenu vjeru onih koji se nazivaju kršćanima u Hrvatskoj, te je pročitao posljednji odlomak svoje ovogodišnje uskrsne Poruke pod naslovom »Zemlja se potrese« (Mt 27,51), u kojoj govori o vjeri kao događaju potresena čovjekova duha. »Sasvim je razumljivo što u povezanosti s time evanđelist Matej tumači i događaj Isusova uskrsnuća kada kaže: „Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj“ (Mt 28,1–2). Žestok potres koji su iskusile Marija Magdalena i druga Marija na Isusovu grobu nije više samo zemljotres, nego potresni događaj u ženama čiju je vjeru u Isusa Krista osnažio otkotrljani kamen s njegova groba i anđeo koji na njem sjedi kao jamac da grob više nema vlasti nad Isusom Kristom i nad onima koji mu se povjere potpunim predanjem. Naša pobjeda nad zlom i smrću započinje kad potreseni osobom Isusa Krista i zahvaćeni njegovom snagom Duha obnovimo svoju cjelovitu pripadnost njemu, ovdje i u vječnosti, započetu u svetom krštenju. U našoj potresenosti vjere nemaju više snagu Zemljini potresi, jer je nadvladana prolaznost stvorenoga svijeta koju oni očituju. Naime, užarena neugasiva jezgra sve postojeće stvarnosti jest uskrsli Isus Krist te nas on svojom pobjedničkom snagom po služenju Crkve štiti od radijacije zla i njezinih smrtonosnih posljedica. Svima vama, braćo i sestre, od srca želim da ovoga Uskrsa budete što snažnije potreseni u svom duhu te porastete u pripadnosti Isusu Kristu i u njemu pronađete utjehu, nadu i smisao svih onih potresa koji vas mogu snaći u životu. U svim našim župama i u cijeloj Biskupiji s Apostolom i ovoga Uskrsa zdušno uskliknimo: „A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu«, zaključio je biskup Antun. Poželio je sudionicima slavlja da u tom raspoloženju vjere osjete koliko njihov život postaje događaj koji ima svoje odrednice sve do vječnosti, kad s Isusom Kristom, pobjednikom nad smrću grade svoj osobni, obiteljski i zajednički život. Pozvao ih je da u Hrvatskoj žive u koordinatama Isusove uskrsne pobjede nad smrću, uvjeravajući ih da im tada neće biti tijesno u njoj, jer će se događati ono najljepše. Zamolio je Gospodina Isusa neka im pomogne da tako bude.
