Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 2. svibnja Župu sv. Luke Evanđelista u Novskoj te je u privremenom liturgijskom prostoru predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio djevojčicu Veroniku, peto dijete roditelja Dražena i Slađane Klarić.
U homiliji biskup je rekao kako je čudesna činjenica da Isusovih vjernika ima i ovdje u Novskoj, naglasivši da to nije neko naše ljudsko, nego Božje djelo. Njegov naime glas, koji dopire do ljudskih srdaca, kako veli Isus u naviještenom evanđeoskom ulomku, odjeknuo je i u njihovim srcima, a oni ga prepoznali i slijedili, ustvrdio je biskup. Stoga je zahvalio sudionicima slavlja što oni u Novskoj slušaju, čuju i slijede Božji glas. Kazao je da, dok su se spomenuti roditelji, poslušni Božjem glasu u svom srcu opredijelili i za peto dijete, ima onih koji ne slušaju Božji glas i koji im se zbog njihova opredjeljenja za brojnu djecu podsmjehuju, smatrajući da su si natovarili „teret“. Upitavši sudionike slavlja, što se to dogodilo u našim srcima da smo djecu počeli smatrati i izbjegavati kao teret, biskup je ustvrdio kako nijedno rođenje ljudskog bića nije teret, nego blagoslov i bogatstvo, ne samo njegovih roditelja i naše domovine, nego u konačnici za svu vječnost. Još je rekao kako nas otajstvo Isusovog uskrsnuća, koje u ovo vrijeme slavimo, podsjeća da nam Bog nije podario život na neko vrijeme, da traje samo do smrti, nego i preko groba, za vječnost. Kad roditelji prihvaćaju djecu, surađuju s Bogom da bude obogaćena ne samo naša Hrvatska, nego i Božja vječnost. Stoga je ovoj i svim drugim obiteljima s brojnom djecom potrebno zahvaliti zato što razmišljaju dalekosežnije od sebičnosti, koja iznutra tako skuči čovjeka i potamni mu srce da o sebi i životu razmišlja „kratko linijaški“ i na koncu završi u razorenosti i gubitništvu.
Polazeći od prvog čitanja iz Djela apostolskih, biskup je kazao kako je sv. Luka zapisao dragocjene podatke iz života prvih kršćana, koji su se od samog početka morali suočiti s progonom od strane svojih sunarodnjaka, onih istih koji su se osudom na smrt razapinjanjem na križ zauvijek htjeli riješiti Isusa Nazarećanina. Podsjetio je da smrt na križu nije Gospodina Isusa izbrisala s povijesne scene, jer je on nakon svoga uskrsnuća i uzašašća na nebo snagom Duha Svetoga nastavio biti prisutan u Crkvi i djelovati u zajednici svojih vjernika. Nikakvi progoni ne mogu istrijebiti one koji vjeruju u Isusa Krista, niti uništiti djelo koje je on svojom pobjedom na smrću počeo ostvarivati za ljudsko spasenje. Naime, po providonosnoj i čudesnoj Božjoj strategiji, spomenuti progon ne samo da nisu kršćane uništili, kako su planirali njihovi progonitelji, nego ih je još više proširio okolnim ne samo židovskim, nego i poganskim pokrajinama po kojima su se progonjeni kršćani raspršili. Kao što u Isusovu raspeću nisu pobijedili oni koji su ga razapeli, nego Bog koji ga je uskrisio od mrtvih, tako ni u progonu Isusovih učenika nisu pobijedili njihovi progonitelji, nego Bog i njegov naum sveopćeg spasenja, koji uključuje pripadnike poganskih naroda. Valja imati oči vjere koje vide Božju pobjedu i u današnjim progonima, ponižavanjima i slabostima s kojima se kršćani suočavaju, ustvrdio je biskup.
Pripomenuvši kako Isus u evanđeoskom ulomku, raspravljajući sa svojim sunarodnjacima traži od njih da vjeruju u njega, biskup je naglasio da je vjera moć čovjekova duha kojim on pristupa drugoj osobi i u svom se povjerenju s njom sjedinjuje. Vjerom se uspostavlja ono jedinstvo za koje je Isus rekao »Ja i Otac jedno smo«, te on želi uključiti one koji vjeruju u njega, istaknuo je biskup. U svetom krštenju i u drugim sakramentima pristupa nam sâm Isus Krist, ulazi u živote onih koji vjeruju u njega. Drugi vatikanski sabor kaže da je Isus Krist onaj koji krsti i slavi druge sakramente a da su njihovi služitelji vidljivi znak na djelu Isusa Krista snagom njegova Duha. Biskup je ustvrdio kako i mala djeca imaju vjeru primjerenu svojoj dobi, i da se ona očituje među ostalim povjerenjem koje ona svakodnevno na svoj djetinji način iskazuju prema svojim bližnjima, osobito majkama. Mi vjerom ulazimo u zajedništvo s osobom Isusa Krista, s njegovom pobjedom nad smrću, On ulazi u naše živote i tako se događa duboka otajstvena povezanost između nas i Isusa Krista, te u nama pobjeđuje on i njegova ljubav s križa, dodao je biskup. Oči nevjerničke to ne vide, uši nevjerničke to ne čuju. Vjera je svojevrsna oštrina čovjekova srca i oka kojom on čuje Boga i vidi ga na djelu, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da mole na nakanu da budemo ljudi vjere u Hrvatskoj, koji će Božjom bistrinom vidjeti više od onoga što može određena politika koja svojim nerijetko negativističkim i pesimističkim pristupima ljudima potamnjuje oči srca. Kazao je kako u Hrvatskoj ima mnogo toga dobroga, ponajprije onoga što Bog ostvaruje, a onda i dobra koje čine oni koji su njegovi. Napomenuo je kako to Božje dobro prepoznajemo i u maloj Veroniki, u čiji život po svetom krštenju ulazi Isus Krist svojim spasenjskim djelom kao njezina konačna sudbina za vječnost. Također ih je pozvao da mole jedni za druge, da budu čvrsti u vjeri, i da Bog bude prvi i najvažniji u njihovu srcu i svakodnevnom djelovanju.
