Hodočašće učenika osnovnih škola i ministranata iz župa Požeške biskupije Gospi Voćinskoj tradicionalno se održava prve subote u mjesecu svibnju, te su se ove godine 6. svibnja okupila u Voćinu brojna djeca, predvođena svojim svećenicima i vjeroučiteljima. Euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević.
U homiliji biskup je zapodjenuo razgovor s mladim hodočasnicima, zanimajući se jesu li se naspavali i kako su doputovali u Voćin, napomenuvši koliko je važno da su došli odmoreni i dobro raspoloženi kako bi na ovom hodočašću mogli određene Božje stvarnosti očima vidjeti, umom prosuditi, te donijeti neke zaključke i odluke. Podsjetio ih je kako su došli u Voćin na hodočašće, da je njihov dolazak u ovo svetište bio svojevrsni „hod“, premda nisu stigli hodeći nogama, nego vozeći se autobusom. Polazeći od naviještenog evanđelja, koje prikazuje kako su dvije žene, Marija Magdalena i druga Marija došle na Isusov grob, želeći po tadašnjem običaju pomazati pomastima njegovo tijelo položeno u grob, i na taj mu način iskazati svoje poštovanje i blizinu. Međutim, umjesto Isusova mrtvog tijela u grobu našle su anđela koji im je protumačio što se dogodilo i koji ih je pozvao neka se ne boje što Isusova tijela više nema u grobu, jer je on uskrsnuo od mrtvih. Potaknuo ih je da pođu drugima obznaniti taj događaj, ustvrdio je biskup. Spomenuvši da mi ljudi možemo hodati nogama i tako do nekamo stići, istaknuo je da se do Isusa koji je svojim uskrsnućem pobijedio smrt ne može doći fizičkim hodom, nego samo onim hodom srca koji se zove vjera, povjerenje. Izrazio je uvjerenje da su djeca upravo takvim hodom vjerničkog srca došla na ovo hodočašće, približila se Isusovoj Majci, da bi njezinim služenjem bila što bliže njezinu Sinu Isusu Kristu. Pozvao ih je da po povratku s ovog hodočašća poput dviju Marija iz današnjeg evanđelja članovima svojih obitelji i prijateljima u školama ispripovjede svoje iskustvo susreta s uskrslim Isusom Kristom, pobjednikom nad smrću i njegovom Majkom. Još je rekao kako je dragocjeno što djeca u svojim župama sudjeluju na svetim misnim slavljima i što dolaze na ovakva hodočašća, jer na njima uvijek provjeravaju do kamo je doprlo njihovo srce i što je u nj Božjega uneseno, kako ono ne bi bilo siromašno, prazno, ili možda pomračeno zloćom i pokvarenošću. Kazao je kako ga oduševljava činjenica da postoje ljudi koje zovemo svećenici, koji su se na Božji poticaj u svom srcu opredijelili biti svjedocima da je Isus Krist pobijedio smrt i služe ljudima da po svetim sakramentima budu dionici njegove pobjede. Izrazio je radost što će na ovom slavlju dvojica spomenutih bogoslova pred svim sudionicima reći: „Evo me!“, i nastaviti hod vjernosti svoga srca sve do svećeničkog ređenja, te nakon toga biti radosni navjestitelji najveće vijesti da je Isus Krist pobijedio smrt i mi u njemu.
Biskup je podsjetio djecu i druge sudionike slavlja da su po svetom krštenju i drugim sakramentima, osobito sakramentu svete pričesti i potvrde smješteni u zajedništvo Isusove pobjede nad smrću koje se zove Crkva, a koje Isus Krist okuplja već više od dvije tisuće godina. Ustvrdio je da i to potvrđuje kako je Isus živ, jer jedan mrtvac ne bi toliko vremena mogao okupljati mnoštva ljudi, oblikovati njihove živote i izgrađivati ih za puno i konačno zajedništvo s njime u vječnosti. Još je kazao kako je čudesna činjenica da Crkva nakon toliko progona njezinih članova i preziranja njezina djelovanja i dalje postoji i s Isusom Kristom pobjeđuje, te ona slavljenjem svetih sakramenata, osobito svete mise ostvaruje djelo spasenja, zbog kojeg ju je Isus Krist osnovao. Naglasio je da je slavljenje svete mise jedan od najdragocjenijih događaja u pojedinoj župi iz koje dolaze mladi hodočasnici, jer nas po njoj Isus Krist snagom svoga Duha čini dionicima svoje pobjedničke ljubavi na križu. Nazočnim ministrantima poručio je da svojim služenjem kod oltara svjedoče o svojoj blizini Isusu Kristu, djelatno prisutnom među nama. Od osobitog je pak značenja što ih to služenje oltaru potiče da razmišljaju o tome da postanu svećenici, redovnici i redovnice i kao takvi posvema se posvete nasljedovanju Isusa Krista, ustvrdio je biskup. Uputio je Bogu molitvu da nitko od njih ne ostane zarobljen nekim svojim malim mislima i planovima, nego da iz vjere budu velikodušni u razmišljanju o svojoj budućnosti, i odluče se služiti najvećem Božjem djelu o kojem u današnjem prvom čitanju govori pisac Knjige otkrivenja.
Naime, sveti je Ivan u viđenju ugledao novog čovjeka ostvarena u Isusovu uskrsnuću, novo nebo i novu zemlju te novi Jeruzalem koji silaze od Boga kao slika Crkve, početak onoga što je Bog u svoj ljubavi smislio i ostvario za nas mukom i smrću svoga Sina. Istaknuo je kako u Marijinoj proslavi na nebu prepoznajemo ono što će se ostvariti na cijelom tijelu Crkve, kojoj po vjeri i krštenju pripadamo. Upozorio je mlade hodočasnike kako nas Isusovo uskrsnuće uvjerava da ono što se s nama i cijelom stvorenom stvarnošću treba konačno zbiti ne očekujemo iz ljudskih nego iz Božjih mogućnosti. Pozvao ih je stoga da svakoga dana u vjeri otvaraju Bogu svoje srce koje čezne za svjetlom, puninom, mirom, radošću, dobrotom, plemenitošću i ljubavlju, te kroz molitvu, sudjelovanje na svetoj misi i dobrim djelima budu ispunjeni nebeskim dobrima, svjedočeći Isusa Krista kao jedinog spasitelja čovjeka. Također ih je potaknuo da svoja mladenačka nastojanja povjere Isusovoj Majci, te im ona pomogne da ne ostanu na niskoj razini života, nego s njezinim sinom Isusom Kristom duhovno rastu do one razine života koju im samo on može udijeliti u novom nebu i novoj zemlji. Pohvalio je djecu što se raduju svemu onome što dolazi iz Božjih mogućnosti i to vjerom prihvaćaju, ne dopuštajući da njihova mladenačka srca zahvati ravnodušnost, površnost i plitkoća života.
