LECTIO
1. čitanje: Djela apostolska 1, 12-14
¹² Pošto je Isus uzet na nebo, vratiše s apostoli u Jeruzalem s brda zvanog Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. ¹³ I pošto uđu u grad , uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – ¹⁴ svi oni bijahu jednodušnom postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, Majkom Isusovom, i braćom njegovom.
Riječ Gospodnja.
Jeruzalem, jamac jedinstva u različitosti. Spasenje se mora najprije objaviti u Jeruzalemu. Ta je misao Luki važna. Zbog toga su se Jedanaestorica odmah nakon Isusova uzašašća na nebo vratili u Jeruzalem i ondje se u jednoj kući okupili zajedno s nekim ženama i ‘Gospodinovim braćom’. Luka naglašava njihovu jednodušnost, koja je utemeljena u molitvi (r. 14). To je prilično neobična jednodušnost, kad se uzmu u obzir napetosti koje će kasnije izaći na vidjelo između skupine apostolâ i skupine Gospodinove braće, koji će pola stoljeća jedan za drugim preuzimati vodstvo Jeruzalemske Crkve. Papinstvo ima tim težu zadaću, što je Crkva raznolikija.
2. čitanje: Prva Petrova poslanica 4, 13-16
Ljubljeni:
¹³ Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da I o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. ¹⁴ Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva. ¹⁵ Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac ili makar I kao nametljivac; ¹⁶ ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena.
Riječ Gospodnja.
Kušnja kao znak. Ovaj ulomak predstavlja kršćansko tumačenje kušnji, u ovom slučaju nedvojbeno je riječ o progonu. Progon uz pomoć Duha (r. 14) postaje udioništvo u Isusovoj pashi (r. 13), te može biti izvor radosti (r. 13), budući da je znak prodora Božje kraljevstva koje dolazi. To su misli koje su u vrijeme sastavljanja ove poslanice već bile sastavni dio kršćanske Predaje.
Evanđelje: Ivan, 17, 1-11a
U ono vrijeme:
¹ Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina Svoga da Sin proslavi tebe ² i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. ³ A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. ⁴ Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti.
⁵ A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. ⁶ Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali.
⁷ Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao ⁸jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao.
⁹ Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. ¹⁰ I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima.
¹¹ Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.
Riječ Gospodnja.
Prvi dio ove ‘Velikosvećeničke molitve’ sastavljen je od dva odlomka (r. 1-5 I r. 6-11a), koji su međusobno povezani temom Očeva dara svih ljudi Isusu. Prvih pet redaka usredotočeno je na zahtjev slave od strane Sina. Nalazimo se u najsvečanijem trenutku Isusova razgovora s učenicima. On je svjestan da se njegovo poslanje već privodi kraju i, tipičnom gestom molitelja – »podigavši oči k nebu«, to jest prema simboličkom mjestu Božjeg prebivališta – započinje svoju molitvu.
On prije svega traži da se njegovom vlastitom proslavom konačno dovrši njegovo poslanje. No, on traži takvu proslavu jedino da bi proslavio Oca (r. 2). Isus je primio svu vlast od Oca, koji je sve stavio u njegove ruke, pa čak i moć dati život vječni onima koje mu je Otac povjerio. Život vječni je u ovome: upoznati jedinoga istinskog Boga i onoga kojega je on poslao ljudima, a to je njegov Sin (r. 3). Naravno, ovdje nije riječ o vječnom životu kao gledanju Boga, nego o životu koji se postiže u vjeri. On je udioništvo u intimnom životu Oca i Sina. Na svršetku svog poslanja objavitelja Isus na taj način proglašava da je proslavio Oca na zemlji, dovršujući u cijelosti poslanje koje mu je povjerio Otac. On ne želi slavu kao nagradu, već svojim slobodnim prihvaćanjem smrti na križu želi u potpunosti dovršiti objavu. Isus misli na svoje učenike, kojima je očitovao Očev naum. Oni su odgovorili u vjeri i na taj će način proslaviti Sina, prihvaćajući njegovu Riječ i živeći po njoj u ljubavi
MEDITACIJA
»A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, I koga si poslao – Isusa Krista.« (Iv 17, 3). Poznavati Boga Isusa Krista, poznavati Sina i Duha Svetoga, poznavati ih ne samo umom nego i srcem, poznavati ih bivajući u zajedništvu s njima, poznavati ih tako da se zaboravi sve ostalo: to je ‘život vječni’. Sve drugo pripada prolaznim stvarima, beskrajnom ispraznosti svega, onome što nema konzistentnost, onome što je privremeni život, kojega se nije vrijedno grčevito držati.
Moj život treba biti napredovanje u poznavanju živog i pravog Boga, napredovanje u uzvišenom poznavanju Krista, hod po Duhu, jer to je već život vječni. Život počesto za kojim se malo teži, jer je ljudsko postojanje od krvi i mesa, jer me svijet zaokuplja i uvjetuje, jer je moja vjera još uvijek neodlučna i nesigurna. Ali dovoljno je da se na čas zaustavim kako bih razmišljao o Gospodinovim riječima, dovoljno je zazvati njegov Duh, kao opet nastavim hod prema neizrecivom Božjem svijetu i uspijem shvatiti sreću što sam I danas slušao ove riječi koje me vezom Duha sjedinjuju s Ocem i Sinom, kako bih prethodno okusio pokoju kap najslađeg oceana vječnog života.
MOLITVA
Ulij, o Gospodine, u moje srce darove znanja i mudrosti, da te uvijek mogu sve bolje upoznavati, sve više u tebi uživati, tebe ljubiti i sve te više posjedovati. Ako me prepustiš meni samome, koliko ja razumijem ove tvoje riječi, vrlo ću brzo početi misliti da ima važnijih i hitnijih stvari od tebe, izlažući se opasnosti da te zaboravim.
Daj mi dar savjeta da te tražim i upoznam također i usred poslova koji me uskoro očekuju. Daj mi dar razlučivanja da u svakoj stvari mogu izabrati tebe, u skladu s naučavanjem tvog Sina. Daj mi da vidim kako svjetlost tvoga lica blista na svakom ljudskom licu, kako bih ja uvijek I jedino tražio tebe. Daj mi božanski instinkt da tražim da ti budeš proslavljen i spoznat, prije i više nego što ja to mogu biti.
I odsada mi oprosti ako te zaboravim, ako na neprilični način trčim za stvarima ovog svijeta, ako se često ispunjavam pojmovima i osjećajima koji me ne sjedinjuju s tobom. Ne prepusti me meni samome, o Gospodine, jer ti si moj život, ti si život vječni
KONTEMPLACIJA
Mi smo već dospjeli do vjere, već smo povjerovali u božanske stvari koje smo čuli, te ljubimo ono što vjerujemo. Ali kad smo pritisnuti ispraznim brigama, u tami smo i u smetenosti. I u tom stanju, kad nam Gospodin predlaže prave osjećaje u odnosu prema njemu, kao da čujemo njegov glas iz oblaka, ali njega ne vidimo. Stvari koje naučimo od njega su jamačno uzvišene, ali njega, koji nas poučava svojim tajnim nadahnućima, još uvijek ne vidimo.
Osjećamo Božje riječi unutar našeg srca, znamo s kakvom vjernošću i zalaganjem moramo odgovoriti na njegovu ljubav, pa ipak s vrhunca našega nutarnjeg razmišljanja ponovno se spuštamo prema uobičajenim stvarima i napastovani smo dosadnom nametljivošću naših grijeha. No Bog ni tada ne napušta: odmah se pojavljuje u umu, raspršuje magle napasti, izlijeva kišu kajanja i ponovno vraća sunce prodornog razumijevanja. I na taj nam način pokazuje Koliko nas voli, jer nas ne napušta ni onda kad ga mi odbijamo. (GRGUR VELIKI, Komentar Knjige o Jobu, XXX, 4s).
AKCIJA
Često ponavljaj i danas živi Riječ:
»A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga,
i koga si poslao – Isusa Krista. « (Iv 17, 3).
ZA DUHOVNO ČITANJE
Tijekom našeg kratkog života, pitanje koje velikim dijelom određuje naše ponašanje jest: »Tko smo?«. Možda si rijetko postavljamo to pitanje na izričit način, ali ga veoma konkretno proživljavamo kad svakodnevnom donosimo odluke. Tri odgovora koja općenito dajemo su: »Ono smo što činimo, ono što drugi kažu o nama, ono smo što imamo«. Drugim riječima: »Mi smo ono što je naš uspjeh, naša popularnost i naša moć«.
Važno je da budemo svjesni krhkosti postojanja koje bi ovisilo o uspjehu, o popularnosti i o moći. Njegova krhkost proizlazi iz činjenice da su sve to troje vanjski čimbenici, koje možemo kontrolirati na veoma ograničen način. Gubitak posla, slave ili bogatstva često ovisi o zbivanjima koji su potpuno izvan naše kontrole; ali kad o njima ovisimo, rasprodani smo svijetu, jer smo ono što nam svijet daje. Smrt nam pak sve to oduzima. Završna tvrdnja postaje: »Kad smo mrtvi, mrtvi smo«, jer kad umremo, ništa drugo ne možemo činiti, ljudi više ne govore o nama i nemamo više ništa. Kad smo ono što svijet od nas čini , ne možemo postojati nakon što napustimo ovaj svijet.
Isus je došao navijestiti nam da je identitet, koji se temelji na uspjehu, popularnosti i moći, lažni identitet i da je iluzija. On jasno i glasno kaže: »Vi niste ono što svijet od vas čini, nego ste sinovi Božji« (H.J.M- NOUWEN, Vivere nello Spirito/Živjeti u Duhu/, Brescia 1998, str. 131s).
