U nedjelju, 6. kolovoza 2023., sukladno crkvenim propisima, požeški biskup Antun Škvorčević uveo je fra Ivicu Jagodića u službu župnika Župe sv. Roka u Virovitici.
Na početku homilije biskup Antun je kazao kako je stigavši za ovo slavlje u dvorište franjevačkog samostana upitao s obzirom na kišno vrijeme župnika i ostalu subraću koji su ga dočekali, vedre li oni ili oblače? Dodao je kako nije pri tom mislio samo na klimatsko značenje tog pitanja, nego i šire egzistencijalno. Nerijetko su, naime, naše životne situacije takve da ne vidimo dobro značenje zbivanja u njihovu najdubljem dometu, te nas ona ispunjaju neizvjesnošću i strahom. Istaknuo je kako je prorok čovjek koji uvijek vedri obzore našeg postojanja svjetlom Božje riječi i snagom svetih sakramenata, uzdižući nas iz vlastitih nemoći i mraka u Božju stvarnost i pobjedu nad zlom i smrću. Potaknuo je okupljene župljane da prihvate novog župnika takvim raspoloženjem srca, te vođeni dubokom vjerom po njegovu služenju postanu dionici onog dinamizma preobrazbe svega stvorenog koji je Isus Krist pokrenuo svojom mukom, smrću i uskrsnućem a koji je po djelovanju njegove Crkve stoljećima prisutan u našoj hrvatskoj domovini.
Podsjetivši na svetkovinu Preobraženja Gospodinova koju danas slavimo, biskup je spomenuo da je ono otajstvo koje ima svoju neuhvatljivu dubinu ali da nam razum pomaže otajstvo obrazložiti da bismo slavljenjem postali što dublje njegovi dionici. Kazao je kako se na javnoj hrvatskoj sceni malo govori o preobrazbi, i da je pretvorba tema o kojoj se raspravlja napose u političkim krugovima te se ona nerijetko upotrebljava u međustranačkim odnosima kao argument političke zloporabe, jer su u Hrvatskoj bili doneseni zakoni koji su omogućili određenim pojedincima da se domognu javnog vlasništva i pretvore ga u privatno. U takvom ozračju nerijetko se gušimo negativizmom, koji se podržava zbog vlastitog interesa određenih pojedinaca i skupina. Biskup je upozorio kako navedeno pitanje ima svoju težinu i da bi mu trebalo na odgovarajući način posvetiti pozornost, ali se rješavanjem navedenog pitanja neće ostvariti društveni sklad, koji je moguć samo ako se u našim srcima i savjestima dogodi preobrazba. Ona se pak ne ostvaruje našim moćima i sposobnostima, nego snagom Božjega Duha u nama, a ta moć jest ljubav. Upravo za tu moć u nama zauzeo se Bog po Isusu Kristu, pobjedniku nad smrću. On nas uvodi u pobjedu života da ne bismo ostali zarobljenicima nemoći i gubitništva, nego postali dionici života darom njegove ljubavi, naglasio je biskup.
Kazao je da nam današnja svetkovina predstavlja Isusa Krista kako se pojavljuje pred svojim učenicima kao najmoćnije ljudsko biće. Preobražava mu se lice, njegovo ljudsko tijelo da bi nama posvjedočio onu moć Duha kojom je kao Bog ušao u naše ljudsko postojanje postavši čovjekom. U Isusovu čovještvu Bog je ostvario svoju pobjedu nad smrću i posvjedočio nam što je konačno s nama naumio. Bog je u Isusu Kristu položio sebe do kraja, založio svoju ljubav za nas do u smrt da mi živimo. On je tu božansku moć unio u našu prolaznost i smrtnost da nas preobrazi kako bismo s njime bili pobjednici. Biskup je istaknuo kako ne znamo za neku drugu osobu ili neki bolji put kojim bismo mogli ostvariti puninu svoga postojanja. Stoga je pozvao sudionike slavlja na oduševljenost za Isusa Krista kao našu jedinu istinsku životnu šansu, na veliku duhovnu strast za njegovu ljubav koja preobražava. Kazao je da je Isus Krist započeo svoju preobrazbu u nama svetim krštenjem zapečaćena u svetoj potvrdi, a svoj vrhunac ima u svetoj misi i pričesti. Na taj način postajemo dionici one preobrazbe koju je Isus po muci, smrti i uskrsnuću ostvario na križu, i koja se ima u punini dogoditi o njegovu slavnom dolasku na ovaj svijet.
Biskup je istaknuo kako je svećenik pozvan služiti upravo tom dinamizmu Božje preobražavajuće ljubavi. Svećeniku nije povjereno baviti se politikom ili nekim drugim prolaznim stvarima, nego osobno živjeti snagu preobrazbe Isusa Krista i služiti joj u ljudima, da naša hrvatska zemlja ne bude osuđena na nemoć. Kazao je kako se uvijek na svoj način pobuni kad čuje kako pojedinci govore da se u Hrvatskoj ništa ne može, ili da ništa ne valja, i ništa se ne isplati, jer pri tom ne misle na Boga. Valja nam u Hrvatskoj vjerom pristupati stvarnosti, otvoriti oči duše te vidjeti Boga na djelu po služenju Crkve, prepoznavati u kakvo smo životno stanje uronjeni po sakramentu svetog krštenja i drugim sakramentima. Biskup je istaknuo kako mu i ovom prigodom dolazi u sjećanje riječ seoskog župnika koju mu je poznati francuski kršćanski pisac Georges Bernanos stavio u usta u svom djelu „Dnevnik seoskog župnika“ a ona glasi: „Ja nisam veleposlanik Boga filozofa. Ja sam sluga Isusa Krista“! Poslan je služiti Isusu Kristu i biti navjestitelj njegove pobjede i njegova djela u čovjeku. Biskup je istaknuo kako od tog nema boljeg programa za njega kao biskupa, ali i za svakoga svećenika, pa i novog virovitičkog župnika. U Isusu Kristu prepoznati Božju istinu i prihvatiti je kao vlastito poslanje, biti njegov ambasador u Hrvatskoj, velika je čast i dostojanstvo. Obraćajući se novom župniku fra Ivici, biskup mu je poželio da poput sv. Franje voli Isusa Krista, da vjerničkom odvažnošću, vjernošću i ponosom služi hrvatskom čovjeku, svjedočeći svoju pripadnost jednoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi, koja se za njega i njegovo poslanje sada ostvaruje u Požeškoj biskupiji. Potaknuo ga je da bude Isusov suradnik u ostvarivanju onoga čime on želi obdariti svoj virovitički narod. Kazao je kako će mu osamnaestogodišnje iskustvo služenja Božjem narodu u izranjenom Vukovaru pomoći da služi i novim župljanima koji su mu povjereni. Dodao je kako se raduje njegovoj suradnji s biskupom, svećenicima i drugim poslanicima na njivi Gospodnjoj Požeške biskupije, zaključivši: Blagoslovljen ti koji dolaziš u ime Gospodnje.
