U nedjelju, 13. kolovoza 2023. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi sv. Josipa u Đurđenovcu svetu misu i uveo u službu novoimenovanog župnika Nikolu Jušića.
U homiliji biskup Antun je podsjetio kako je proteklih nekoliko tjedana Hrvatsku i susjedne zemlje pohodila oluja, koja nas je prestrašila svojom razornom snagom. Istaknuo je kako nam naviještena Božja riječ želi pomoći da pred tim prirodnim pojavama znamo što se uistinu događa. Upozorio je kako meteorolozi i klimatolozi u takvim slučajevima daju stručno tumačenje o navedenoj pojavi, ali da je zacijelo najbolji poznavatelj i tumač spomenute stvarnosti sam Bog, u što nas uvjerava i naviješteni ulomak iz Prve knjige o Kraljevima. Kazao je kako smo u navedenom čitanju čuli neke sastavnice iz životopisa proroka Ilije, koji je bio silno gorljiv za Boga da je i u ognjenim kolima uzdignut s ovoga svijeta u njegovu vječnost. No, bježeći pred kraljicom Izabelom, koja ga je progonila Ilija je dospio na brdo Horeb, gdje je prenoćio u pećini u kojoj mu progovara sâm Bog o značenju prirodnih pojava kao što je bio silan vihor, koji je drobio brda i lomio hridi, potres i oganj. Sveti pisac naglašava kako Gospodin nije bio niti u jednom od tih moćnih događaja, nego su oni svojevrsna najava i svraćanje naše pozornosti na govor laganog i blagog lahora u sabranosti našeg srca, koje prepoznaje Božju prisutnost. U tom smislu, biskup Antun je spomenuo kako sve prirodne pojave moramo razumjeti kao prethodnice Božjeg govora u srcu, koje stvaraju raspoloženje susreta i suradnju s njime, da ne postanemo žrtva prirodnih pojava, nego ih shvaćamo kao Božji poziv i poticaj da mu budemo vjerniji i oslonjeniji na njega.
Biskup je istaknuo potom kako naviješteno evanđelje prikazuje Isusa koji – nakon što je umnožio kruh i nahranio mnoštvo – otpušta ljude, nalažući učenicima da uđu u lađu, dok on odlazi u osamu pomoliti se Bogu. No, kad se lađica otisnula od kraja pojavila se oluja te im Isus dolazi ususret hodeći po vodi a Petar, na njegovu riječ, krene k njemu i kad je posumnjao počeo je tonuti. Isus u tom trenutku kaže učenicima: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!«, i dodaje Petru: »Malovjerni, zašto si posumnjao?«. Nakon što su ušli u lađu poklonili su mu se ničice, govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«
Objašnjavajući navedeni događaj, biskup je istaknuo kako je voda povezana s olujnim vjetrom predstavljena kao opasna pojava, jer nas ona može odnijeti u propast, ali je kazao kako je potrebno pozornije promotriti poruku koju nam daje navedeni prikaz. Podsjetio je kako je evanđelist Matej zapisao ovaj događaj nekoliko godina nakon što je Isus uskrsnuo, u vrijeme kad je započela svojim životom Isusova zajednica, njegova Crkva. Stoga riječi svetog pisca da je Isus otpustio narod trebamo razumjeti tako da je on otpustio svoje učenike onda kad je uskrsnuo i uzašao na nebo. Učenike je smjestio u lađicu koja je slika Crkve, izložena uzburkanom moru, protivnim vjetrima, koji na svoj način označavaju progon kršćana u rano doba Crkve. U vrijeme ugroženosti njegove lađice – Crkve, Uskrsli Isus prilazi vjernicima na čelu s Petrom i govori: »Ne bojte se!« Biskup je upozorio kako te riječi „Ne bojte se!“ može izreći bilo tko od nas, ali one nemaju neku posebnu snagu. No, kad ih izgovori Isus, one imaju pokriće u njegovoj pobjedi nad smrću, u kojoj njegova Crkva ima oslonac i koja je moćna u njegovu životvornom Duhu. Dokaz tome su dvije tisuće godina tijekom kojih Crkva nije potonula i nestala u povijesnim teškim zbivanjima, iako su njezini članovi krhki i slabi ljudi, polazeći od pape, biskupa, svećenika pa sve do vjernika, rekao je biskup. Dodao je kako se Isus Krist služi baš njima kao što je to činio i sa slabim Petrom i drugim učenicima, da bi posvjedočio kako Crkva živi od njegove pobjedničke snage i kako bi ohrabrio svoje učenike da se ne boje ničega, niti oluje, niti ikoga od ljudi, niti Zloga, nego oslonjeni na njega putuju u lađici Crkve ovim svijetom sve do Kraljevstva Nebeskog. Dok vjernici ispovijedaju u Crkvi, poput učenika u lađici, da je Isus Krist uistinu Sin Božji, žive najdublju povezanost s njime te je u njemu njihova sudbina.
Biskup je okupljenim vjernicima kazao kako je ta lađica – Crkva na svoj način prisutna i ovdje u Đurđenovcu te smo pozvani svrstati se u njoj oko Isusa Krista s papom – nasljednikom sv. Petra, biskupom – članom nasljednika apostolskog zbora, župnikom – biskupovim suradnikom. Potaknuo je vjernike da u toj lađici prepoznaju Isusa Krista prisutnog u riječi koju naviještamo, u svetim otajstvima – napose euharistiji – koju slavimo, a u kojoj Isus Krist, pobjednik nad smrću obnavlja svoju žrtvu ljubavi kojom je pobijedio smrt. Pojasnio im je kako je to najdragocjenije što se može događati ovdje u Đurđenovcu i pozvao ih da budu radosni što su Isusovi učenici u njegovoj lađici, šibanoj protivnim vjetrovima, ali koju ne može nitko potopiti, jer je u njoj prisutan pobjednik nad smrću. Govoreći o zadaćama njihova novog župnika, biskup je spomenuo kako on ima poslanje služiti tom Isusovu djelu u lađici koja se zove Crkva. Poručio je sudionicima slavlja da im je poslan novi župnik da bude s njima ponajprije vjernik, da uskrsli Gospodin bude središte i njegova i njihova života, te da trajno zagledani u njega prepoznaju veličinu i smisao svoga postojanja, osobito u poteškoćama i nemoćima, u uvjerenju kako bez njega koji je jači od smrti ostaju izgubljeni na životnom putu. Pojasnio je kako je svećeničko poslanje naviještati Isusa Krista kao smisao ljudskog postojanja, svjedočiti ga svojim životom i slaviti otajstvo njegove smrti i uskrsnuća u svetoj misi i u drugim sakramentima, te na taj način omogućavati vjernicima da budu dionici bogatstva božanskog života, njegove ljubavi jače od smrti i konačne pobjede i punine koja nam je u njem darovana. Poželio je sudionicima slavlja da u suradnji sa svojim novim župnikom budu blagoslovljeni na Isusovu putu, otkrivajući svakodnevno kolike li radosti biti njegovi u njegovoj Crkvi, u zajedništvu vjere, nade i ljubavi koje ostvaruju u đurđenovačkoj Župi i svojoj Požeškoj biskupiji.
