U nedjelju, 17. rujna 2023. požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu Bl. Alojzija Stepinca u Novskoj i u župnoj crkvi predvodio misno slavlje, tijekom kojeg je krstio djevojčicu Klarisu, sedmo dijete roditelja Josipa i Tine Mlinar.
Upitavši u homiliji sudionike slavlja po čemu sude i prosuđuju kakav je netko čovjek, rekao je da se to očituje po njegovu odnosu prema drugome. Onakvi smo, kako se odnosimo jedni prema drugima, ustvrdio je. Božja riječ naviještena ove nedjelje stavlja nas pred izazovno pitanje: otkud to da čovjek prema drugome može imati odnos mržnje, osvete, osjećaj njegova odbijanja i odbacivanja, jesmo li te odnose mi sami smislili ili nam oni na neki način prethode? Biskup je ustvrdio da postoji Zli i da smo uronjeni u svijet zla, te da se nalazimo u trajnoj napasti da jedni prema drugima živimo odnos zla, vjerujući da nečem služi to što druge mrzimo i osvećujemo im se. No, mržnjom i osvetom ne može se ništa postići, po zlu koje čovjek živi u odnosu prema drugome šteti samome sebi, postaje razoreno biće, ustvrdio je biskup.
Kazao je da nas radi toga starozavjetni mudrac u prvom čitanju a Gospodin Isus u evanđelju poziva da ne živimo prema drugima odnos zloće, mržnje i osvete, nego da opraštamo zlo koje je u drugome, jednako kao što je i u nama. Dodao je, kako u drugima nema više zla nego u nama, samo što mi svoje zlo ne želimo vidjeti ili ga opravdamo, a tuđe zlo dobro vidimo i umnažamo ga. Postoji moć Zloga koji nas hvata u svoje mreže zla i negativnosti, ali postoji i Božja moć, koja nam pomaže da kroz praštanje budemo njegovi suradnici u oslobađanju sebe i drugih od zla i negativnosti. Još je biskup rekao da je ljubav moć koja je iznad zla i Zloga. Pozvao je sudionike slavlja neka se potaknuti Isusovom evanđeoskom riječju, a na svoj način i riječima starozavjetnog mudraca i sv. Pavla apostola u drugom čitanju odvaže u svojoj slobodi opredijeliti se za Boga, za dobro i ljubav, praštanje i milosrđe ustvrdivši da je to najbolji način da u Hrvatskoj pobjeđuje dobro, a ne zlo te se poboljšaju ljudski odnosi.
Na temelju evanđeoske prispodobe o kralju koji je jednom svome dužniku otpustio veliki dug, a taj isti nekom svom dužniku nije otpustio mali dug, biskup je upozorio na opasnost da nakon što je Bog nama oprostio, propustimo oprostiti svojim bližnjima, poslužiti se moći opraštanja koja nam je darovana. Bogu je, naime, stalo do toga ne samo da on nama oprosti, nego da i mi po njegovu primjeru oprostimo drugima. Sablazan koju mi kršćani možemo davati svijetu jest u tome da se i mi ponašamo kao nekršćani kad su u pitanju mržnja, osveta, potreba praštanja ili općenito život po evanđeoskim vrijednostima. Kazao je kako se i među kršćanima nađe onih koji preziru obitelji poput ove koja je na krštenje donijela svoje sedmo dijete i drugih obitelji s brojnom djecom, proglašavajući ih čudacima. Spomenuo je da se to događa zato što u Hrvatskoj postoji određeni mentalitet sebičnosti, ili mržnje na život, prema kojem ne samo da je dovoljno imati jedno ili nijedno dijete, živeći u braku sebičnost u dvoje, nego je opravdano posegnuti i za abortusom, kad je to u službi nečije komotnosti i sebičnosti, ili pak određene ideologije. To je osobito prisutno među onima, koje uvjeravaju da su „gospodari svoga tijela“, te proglašavaju sebe i gospodarima samog začetog života. Uspostavljajući sebičnost kao mjerilo pristupa životu, ponašamo se po zavodništvu i prevari koju Zli ubacuje u naša srca, te na osobnoj i na društvenim razinama počinjemo razmišljati i djelovati protiv života, upozorio je biskup. Još je rekao da svatko tko se suprotstavlja životu u konačnici se suprotstavlja Bogu, jer on je Bog živih a ne Bog mrtvih. Napomenuo je kako je dostojanstvo obitelji Mlinar sa svojim sedmim djetetom upravo u suradnji s tim Bogom živim, kojemu služe kad se opredjeljuju za život. Kazao je da naši očevi i majke zavrjeđuju veliku zahvalnost za naše postojanje. Oni se nisu ponašali na način sebičnosti i mržnje prema životu, nego odnosom ljubavi i spremnosti na žrtvu u darivanju života. Surađivali su s Bogom živim u vjeri i nadi da ćemo biti dionici vječnoga života koji nam je on podario u svome Sinu Isusu Kristu, kojemu živimo i umiremo, kako nas uvjerava sv. Pavao u ulomku drugog čitanja iz Poslanice Rimljanima. Roditeljima Mlinar poželio je da tako odgajaju svoju djecu da u njima ne prevlada zlo i zloća, nego bude trajno živo ono što je Božje, njegova snaga praštanja i milosrđa, njegova pobjeda nad zlom i smrću.
