Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanja: Iz 55, 6-9; Ps 144, 2-3. 8-9. 17-18; Fil 1, 20c-24. 27a; Mt 20, 1-16a.
Evanđelje dana (Mt 20, 1-16a)
„Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?“
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’
Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«
Razmišljanje
Kroz cijelu ljudsku povijest čovjek se uvijek pita: gdje je pravednost, što je to pravednost, tko je pravedan, kada je netko pravedan…? Današnji svijet glasno zahtjeva pravednost jer nema čovjeka kojeg nije zadesila nekakva nepravda. Ono najgore što se može dogoditi je da čovjek počne reagirati iz te doživljene nepravde, iz svoje izranjenosti i uzvraćati zlo za zlo. Pravednost je teško definirati, možda najjednostavnije bi bilo kao: u međuljudskim odnosima dati svakome njegovo. Isus ovdje uzima vinograd kao sliku svijeta. Gospodar vinograda, tj. svega stvorenog je Bog. Isus nam u ovoj prispodobi govori kako Gospodar poziva u različito vrijeme, poziva sve, za sve ima posla i svima plaća pravedno Bog svakome plaća po pravu. U ovoj prispodobi susrećemo se s Božjom nerazumljivom logikom koja nije logika naše pravednosti, nego logika milosrđa. Gospodar se obraća prijateljski i ljubazno onima koji su prigovarali: Prijatelju ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovome posljednjem dati kao i tebi. (Mt 10, 13-14) U ovoj prispodobi Isus Svojim učenicima želi osvijestiti i slikovito pokazati da nije sve u „tržišnoj vrijednosti i pogodbi“, nego treba imati razumijevanja i za one slabije, siromašne, zanemarene. Jer kada dođe „vrijeme isplate“, kaza Isus: Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji. (Mt 20, 16) Imajmo, dakle, međusobno razumijevanja i ljubavi. M. Z.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
