U župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Špišić Bukovici požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u nedjelju 24. rujna 2023. slavlje krštenja dječaka Gabriela, petog djeteta roditelja Hrvoja i Mirele Kmetec Ognjen.
U homiliji biskup je izrazio uvjerenje da su sudionici slavlja primijetili kako se naviještena Božja riječ uključuje u neke naše svakodnevne postupke i želi im dati značenje Božjih dimenzija. Tako se među ostalim događa da mi svakog dana nešto tražimo i zahtijevamo: primjerice umirovljenici i zaposlenici traže veće mirovine i plaće, povećanje materijalnih dobara, ustvrdio je biskup. Kazao je da je slično bilo i u vrijeme proroka Izaije u 7. stoljeću prije Krista, kako smo čuli u prvom današnjem čitanja, te se prorok žali što njegovi suvremenici traže puno toga, ali ne ono što je najvažnije i najpotrebnije: ne traže Boga. Potiče ih da ga traže dok se može naći, da prestanu ići putem bezbožnosti i zla, te se vrate na Božji put, upozoravajući kako su njegovi putovi drugačiji od naših putova i od naših misli. Biskup je potaknuo sudionike slavlja neka se zapitaju je li danas koncept života ljudi u Hrvatskoj takav da se zadovoljavamo samo traženjem materijalnih dobara, vrtimo se u proizvodno potrošačkom krugu, svjedočeći da nam ništa drugo i ne treba. Pozvao ih je da zavire u svoje srce i otkriju kako su u njemu po riječima jednog našeg pisca upisani „nemiri od iskona“, da u njemu postoje čežnje ne za malo nečega materijalnoga, s kojim nikad nismo do kraja zadovoljni, nego uvijek tražimo više i drugačije. Tumačeći da je te čežnje u naše srce upisao sam Bog, biskup je ustvrdio da nas on na taj način podsjeća kako naše srce nije skrojeno za malo, nego za njega, Boga živoga koji je naše sve. Kazao je da je sv. Augustin mislio upravo na te čežnje, kad je rekao „nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi, o Gospodine!“
Tumačeći načine na koji Boga trebamo tražiti, biskup je posebno spomenuo molitvu i slušanje Božje riječi, istaknuvši da se na taj način otvara u nama ono što je zatvoreno za život, za smisao, za puninu, za onostranost, za beskraj, čovjek postaje prostor u kojem se događa Božji dinamizam koji ga ispunjava i vodi k punini života na koji je pozvan. Ako su molitva i Božja riječ toliko moćne u našem životu, zašto je onda počesto olako propustimo i zanemarimo, zapitao je biskup? Spomenuo je kako pored toga i najteže događaje u svoj njihovoj negativnosti očima vjere trebamo prepoznavati i čitati kao Božji govor, znakove vremena, kojima nas on poziva na obraćenje, te na taj način i oni budu put spasenja, izvan i iznad senzacionalističkog medijskog pristupa, poručio je biskup.
Upozoravajući na prorokovu tvrdnju u prvom čitanju da je Bog pun milosrđa i praštanja, biskup je kazao da je to jedna od osobitih Božjih karakteristika, po kojoj je on veći od zla i drugačiji od nas. Istaknuo je kako nas zborna molitva sljedeće nedjelje uvjerava da Bog upravo praštanjem očituje svoju svemoć. Biskup je ustvrdio da čovjek, koji je slušanjem Božje riječi, molitvom a osobito sudjelovanjem na svetoj misi povezan s Bogom, i sam postaje moćan opraštati drugima. Podsjetivši da je sveta misa djelo živoga, uskrsloga Isusa Krista, koji snagom svoga Duha uprisutnjuje svoju ljubav s križa kojom je pobijedio smrt, te po svetoj pričesti ljude čini dionicima te pobjede, biskup je naglasio izuzetnu važnost kršćaninova sudjelovanja na nedjeljnoj i blagdanskoj svetoj misi, jer onaj koji je propušta prepušta se zarobljenosti mrakom zla i negativnosti. Pozvao je sudionike slavlja neka danas odluče da neće olako propuštati veliku prigodu da se svake nedjelje susretnu s Isusom Kristom koji ih voli i želi ih sa sobom sjediniti, te u njihove slabosti unijeti svoju moć, u njihov životni mrak unijeti svoje svjetlo, u njihove životne nedoumice svoju jasnoću.
Povezujući sve prethodno rečeno, osobito iskustvo naših svakodnevnih traženja i zahtijeva s onim što nam Isus govori u naviještenom evanđeoskom ulomku, prispodobi o radnicima u vinogradu, biskup je kazao kako često čujemo da živimo u profitnom kapitalističkom sustavu, u kojem se sve gleda kroz prizmu profita, zarade i materijalne koristi. Istaknuo je da nam Bog praštanja i milosrđa, kako svjedoči današnje evanđelje, ne pristupa i ne naplaćuje po zakonu uzajamne pravednosti, ne ravna se po spomenutom ljudskom profitnom sustavu, nego po sustavu božanske besplatnosti, te svakom čovjeku želi udijeliti po bogatstvu svoje preobilne ljubavi očitovane u Isusu Kristu kao pobjednice nad grijehom i smrću. Isus Krist nam, naime, objavljuje da Bog Otac nije najamničko biće, ne ulazi u odnos s nama ljudima radi neke dobiti, jer u nama ranjenima zlom, slabošću i nemoću nema nešto od čega bi mogao profitirati, nego se prema svim ljudima odnosi jednako dobrim, kako se njegovo stvorenje ne bi izgubilo. Takvo Božje postupanje, kako nam svjedoči spomenuta prispodoba, kod određenog broja ljudi koji sebe smatraju boljima od drugih izaziva pobunu protiv Božje pravednosti ljubavi, jer jednako postupa s onim koji je radio cijeli dan, kao i s onim koji je na poslu odradio tek jedan sat. Bog, nije biće najma, nego dara, a dar je uvijek nezaslužen, besplatan. Kad polazište i cilj čovjekova života postane profit, te se on cijelo vrijeme pita „što će imati“, a zanemari pitanje „tko on treba biti“, onda stradava ljubav kao najmoćnija stvoriteljska snaga, ustvrdio je biskup. Ljubav nije profitno kvantitativna kategorija, te se ona ne može kupiti na kilograme i metre, nego je uvijek nezasluženi dar onoga koji se za drugoga polaže besplatno. Prvi i najveći besplatni Božji dar je sam život, te nitko od nas nije Bogu ništa platio da se rodi na ovaj svijet, već postojimo zato što je on darežljivo biće, kojemu je ljubav jedini interes.
Primjenjujući navedeno na roditelje s petim djetetom koje su donijeli na krštenje, biskup je ustvrdio da oni nisu pravili račun sa životom kako ga danas po načelu profita i vlastite sebičnosti prave mnogi u Hrvatskoj, smatrajući da je previše imati i jedno dijete, nego su se ravnali po načelu besplatnosti. U Hrvatskoj je danas premalo života i to ne samo u demografskom smislu, nego ga nema u srcima mnogih ljudi koji su se opredijelili za sebičnost i mržnju jednih prema drugima, kazao je biskup. Pozvao je sudionike slavlje neka se ispitaju ustrajavaju li možda i oni u svom životu na mentalitetu profita, ili su spremni živjeti u skladu s neprofitnim sustavom besplatnosti koji je Bog uspostavio u Sinu svome Isusu Kristu, u njegovoj pobjedničkoj ljubavi s križa, koja želi sve nas zagrliti svojim milosrđem i praštanjem, te želi svakog čovjeka, bio on prvi ili posljednji u svojoj božanskoj darežljivosti jednako obdariti puninom ljubavi. Još ih je pozvao da Bogu zahvale što on nije najamnik kojemu mi trebamo služiti kao najmljeni, nego što je on dobrota, plemenitost i ljubav, i što je njegov sustav besplatnosti naša sudbina. Pozvao je na kraju nazočne da navedenim putem besplatnosti ljubavi traže Boga dok se može naći, da se u tom ne umore ni jednoga dana.
