U subotu prije Misijske nedjelje, 21. listopada, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi Sv. Vida u Okučanima euharistijsko slavlje i krstio dječaka Benedikta, peto dijete roditelja Karla i Kristine Belak, te djevojčicu Vitu, drugo dijete roditelja Maria i Lare Rašić.
Na početku homilije biskup je upitao sudionike slavlja: »Kako život u Hrvatskoj? Kako život u Okučanima?«. Izrazio je uvjerenje da nazočni zamjećuju kako je situacija s obzirom na život kod nas s jedne strane poprilično škrta, a s druge strane da se poprilično raspravlja o životu, što ljudi čine od davnine. Ustvrdio je da ono što pritom pomaže nisu velike rasprave, nego dobro utemeljena i obrazložena uvjerenja i opredjeljenja. Polazeći od prvog naviještenog čitanja u kojem sv. Pavao podsjeća svoje prijatelje u Rimu na Abrahama kao oca vjere i tim putem oca mnoštva naroda, biskup je kazao sudionicima slavlja da postoje određene stvari koje u životu treba vršiti po zakonima. Obdržavanjem zakona može se ostvariti puno dobroga, ali se zakon može izigrati, a njegovim kršenjem učiniti mnogo zla, ustvrdio je biskup. Bog je u davno doba otvorio raspravu s Abrahamom, ne o onome što on može postići po zakonu, nego o onome što može iz vjere, iz povjerenja u Boga i iz povjerenja u život. Primijenivši taj govor na uvijek aktualnu raspravu o začeću novog čovjeka i abortusu, biskup je ustvrdio da se kršćansko zauzimanje za život kod nas ne može svesti na borbu da Hrvatski sabor ne donese zakone koji će biti protiv života. Naime, nije pitanje kakav ćemo imati zakon o abortusu u Hrvatskoj, nego kakve ljude imamo, kakva je njihova osjetljivost s obzirom na život i njihova opredjeljenja utemeljena u Evanđelju života. Abraham ne pita za zakon, on posvema vjeruje Bogu i životu kao njegovu daru, te se u svom opredjeljivanju i konkretnom djelovanju ravna po onome što Bog želi od njega.
Osvrćući se na evanđeoski ulomak u kojem Isus veli: „Tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim; a tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim“, biskup je ustvrdio kako nas ove riječi podsjećaju da naš život ne ide tek do groba, nego da je u konačnici svega Bog, koji kao centripetalna točka sabire sve naše živote u zajedništvo vječnog života. Stoga, biti na kraju svega priznat od Isusa Krista kao njegov, znači biti određen za vječnost. Biskup je upitao sudionike slavlja je li oni u Okučanima razmišljaju o životu samo u nekim ljudskim, uskim i počesto pomućenim koordinatama, koje im nameću nedobronamjerni mediji, ili to čine s Božjih polazišta, od onoga što nam je Bog objavio u Isusu Kristu? Valja nam imati hrabrosti svakodnevno osluškivati Boga u svom životu, konkretnim odabirima svjedočiti svoju pripadnost Bogu, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da se obnove u svijesti koliko je važno biti javno i jasno Isusov, priznavati se njegovim u ovoj našoj Hrvatskoj zemlji. Naznačio je i konkretne načine na koje to valja činiti, a to su: svakodnevna molitva, nedjeljna sveta misa, vjerno življenje bračnog zajedništva u međusobnoj ljubavi plodnoj potomstvom i njegovo odgajanje u vjeri i u vrijednostima Evanđelja, upućivati ih u istinu vječnog života, biti častan i pošten u obitelji društvu. Pohvalio je roditelje krštenika što svojim životom vjernosti u braku i opredjeljenjem za život na sasvim poseban način svjedoče u našoj javnosti da su Isusovi. Kazao je kako je s time duboko povezano i to što Isus Krist u krštenju prihvaća njihovu djecu onom ljubavlju kojom je pobijedio smrt, te da će oni po odgoju djece u navedenoj svijesti postati njihovi najveći dobrotvori. Zamolio je Isusovu Majku u čijem se mjesecu listopadu nalazimo, kao i sv. Vida, njihova župnog zaštitnika, da mole s njima i za njih da tako bude.
