Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Utorak
Svagdan
Čitanja: Rim 12, 5-16a; Ps 130, 1. 2. 3; Lk 14, 15-24.
Evanđelje dana (Lk 14, 15-24)
„Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća!“
U ono vrijeme: Reče Isusu jedan od sustolnika: »Blago onome koji bude blagovao kruh u kraljevstvu Božjem!« A on mu reče:
»Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: ‘Dođite! Već je pripravljeno!’ A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: ‘Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.’ Drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.’ Treći reče: ‘Oženio sam se i zato ne mogu doći.’«
»Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: ‘Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.’ I sluga reče: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.’ Reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.’ A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.«
Razmišljanje
Isus danas pred nas iznosi prispodobu o uzvanicima koji ne žele sudjelovati na gozbi. Zašto ti ljudi odbijaju poziv? Ta, pripremljen im je izvrstan obrok. Tko god da ga je priredio, sigurno nije štedio na njegovoj pripremi. Zasigurno je tamo bilo izvrsnih jela, a osim toga, onaj koji je pripremao gozbu, kao važan čovjek, pozivao je uvažene ljude iz svoje okoline. Zašto onda njegov poziv bio odbijen? Odgovor na ovo pitanje ne znamo, ali ga možemo nagađati. Bog je postao Čovjekom. Bog je za nas postao Čovjekom. Ova nam rečenica stalno odzvanja u ušima i ponavlja se čitava našeg života, posebno na blagdan Božića. No, ponavljajući to tako često, možda ne shvaćamo da nam prijeti opasnost da upadnemo u najveću nezahvalnost poznatu ljudskoj povijesti: K svojima dođe, a Njegovi ga ne primiše. Ta, ako je zahvalnost sama po sebi priznanje veličine primljenoga dara, onda zahvalnost kršćanina dolazi iz vjere u Krista. Ponekad se čini kao da Krist mora moliti ljude da prihvate ljubav koju im On nudi, a zapravo smo mi ti, koji bi trebali nastojati da Njemu iskažemo svoju ljubav. O nama ovisi hoće li svijet postati veliki vrt u kojem zahvalnost nije egzotičan cvijet, već cvijet svakog doma, svake obitelji, svake zajednice, svake župe. W. Cz.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
