U okviru programa Godine bl. Jule Ivanišević u Požeškoj biskupiji, u srijedu 15. studenog, u župnu crkvu njezina krštenja u Starom Petrovom Selu, hodočastili su svećenici i vjernici Našičkog dekanata.
Hodočašće je započelo molitvenim programom u župnoj crkvi koji su predvodile redovnice Družbe Kćeri Božje ljubavi iz Zagreba. Pozdrav hodočasnicima uputio je Ivan Nikolić, staropetrovoselski župnik i dekan Novokapelačkog dekanata, nakon čega je uslijedilo euharistijsko slavlje koje je predvodio našički dekan Anto Ivić.
U prigodnoj homiliji predvoditelj slavlja Ivić je, u svjetlu naviještene Božje Riječi, progovorio o kršćanskim krepostima i vrlinama te ih potkrijepio primjerima iz života bl. Jule Ivanišević. Ističući poniznost bl. Jule, dekan Ivić je kazao kako su bl. Jula i njezine susestre, ali i brojni drugi svećenici, redovnici, redovnice i vjernici iz njezina vremena slično završili život. Istaknuo je kako su nepravedni vladari i tlačitelji toga doba pali u zaborav jer je Božji i ljudski spomen na zlo i grijeh gorak, a spomen na nevine žrtve sjajan je kao sunce. Dok su bl. Jula i susestre mučenice, okićene vrlinama, brinule o odgoju i školovanju djece i mladih, o bolesnima i gladnima, njihovi mučitelji brinuli su o tome kako u njima ubiti vjeru u Boga i poljuljati njihove kreposti. 
Predvoditelj Ivić je potom istaknuo krepost pobožnosti koja je posebno resila bl. Julu, napose u njezinoj djetinjoj odanosti Blaženoj Djevici Mariji, a uz to je imala veliko pouzdanje u Božju providnost te se nikada nije bojala da će ostati neuslišana. U pismu nećakinji bl. Jula jednom je prilikom napisala kako je poniznost temelj svakoj kreposti. Znala je Jula da je po sebi neznatna, nepoznata svijetu, ali u toj spoznaji ležala je njena sreća jer je znala da se jedino Bogu može svidjeti po Marijinim vrlinama, a napose po poniznosti i neznatnosti. Na koncu svoje propovijedi dekan Ivić se osvrnuo na mučeničku smrt bl. Jule i susestara te potaknuo nazočne vjernike da ustrajno rastu u krepostima te se ne boje odricanja i žrtve za spasenje svoje duše, za vječnost, za Boga.
Nakon propovijedi vjernici su kod krstionice u kojoj je krštena blažena Jula obnovili svoju vjeru i krsna obećanja, a dekan Ivić ih je u spomen krštenja poškropio blagoslovljenom vodom. Po završetku misnog slavlja mnogi su vjernici ostali u molitvi pred likom Blaženice, a potom svoje hodočašće završili okrjepom koju su za njih priredili domaći vjernici.
