U organizaciji Katehetskog ureda u Požegi je 2. prosinca 2023. održana adventska duhovna obnova vjeroučitelja i odgojiteljica u vjeri Požeške biskupije. Program duhovne obnove nastavljen je u crkvi sv. Lovre pokorničkim bogoslužjem i sakramentom pomirenja, a vrhunac je bilo euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević.
Homiliju je biskup započeo provokativnim pitanjem: zar vjeroučitelji nisu već prije imali dovoljno duhovnih obnova, pa se nisu ni trebali okupiti u Požegi na još jednu? Odgovarajući na to pitanje ustvrdio je kako na različite načine iskustveno dohvaćamo da nismo dovršena bića, da sami sebe ne možemo dovršiti i dovesti do one punine koju nazivamo smisao. Čovjek je biće koje je odnekud krenulo i treba nekamo stići, ali ne onamo kamo je to sâm odredio, nego kamo ga je poveo Bog u Sinu svome Isusu Kristu, naglasio je biskup. Upitao je sudionike slavlje žele li s njime koračati da stignu do konačnosti, do punine i smisla? Podsjetivši da se sav naš život sastoji od početaka, svaki dan treba iznova ustati, jesti, raditi i lijegati, ustvrdio je da bi bez toga život skončao i da su stoga uvijek novi počeci naša prava životna šansa. Kazao je kako je u tom smislu i ova duhovna obnova jedan novi početak. Najviše i najbolje što se u nama može iznova dogoditi jest obnova našega duha, proces u kojem iz naše jedinstvene i neponovljive osobe putem molitve, slavljenja svetih sakramenata, pokore i života u skladu s evanđeoskim načelima uz Božju pomoć odstranjujemo nataloženo zlo, sebičnost i pokvarenost u nama.
Osvrnuvši se na opću svjetsku situaciju, osobito rat u Ukrajini, Izraelu i Palestini, te društveno stanje u Hrvatskoj, biskup je kazao kako u misnim čitanjima posljednjih dana liturgijske godine slušamo ulomke iz tzv. apokaliptičkih tekstova Svetoga pisma, koji govore o velikim nevoljama i zlu koje treba snaći ovaj svijet, te nam pomažu pravilno ih vjernički prosuđivati. Protumačio je ulomak prvog čitanja iz Knjige proroka Danijela, koji prikazuje dramatično stanje njegova naroda u drugom stoljeću prije Krista. Naime, seleucijski kralj Antioh IV. Epifan, nakon što je vojno osvojio Palestinu počeo je voditi duhovnu bitku protiv vjernosti židovskog naroda Bogu otaca i prisiliti ih da štuju poganske bogove, zabranjujući sve ono što se odnosilo na duhovni identitet izabranog Božjeg naroda. Židovi, međutim, pod vodstvom braće Makabejaca podižu ustanak protiv njegove bezbožne vlasti. Danijel ne razmišlja toliko o vojnim bitkama, nego o duhovnoj borbi sa četiri bezbožna kraljevstva koja su se kao krvoločne zvijeri pojavila na svjetskoj pozornici, od kojih je najgore ovo posljednje, četvrto spomenutog bezbožnog kralja, koji u narodu želi zatrti ono što je Božje. U svom viđenju prorok Danijel iz vjere prepoznaje da dok se na svjetskoj pozornici smjenjuju bezbožna kraljevstva, s neba Božjom inicijativom silazi tajanstveni lik Sina čovječjega koji će uspostaviti konačno i vječno Božje kraljevstvo pravednosti, ljubavi i mira, ustvrdio je biskup. Napomenuvši da je Gospodin Isus za sebe upotrebljavao naziv „Sin čovječji“, kazao je kako je on time sebe predstavio svijetu kao onaj koji ima konačno doći i dovršiti Božje kraljevstvo. Još je rekao da Isus Krist ima pravo vladati nad čovjekom i njegovim svijetom zato što ljudi pod njegovom vladavinom mogu u punini ostvariti svoje dostojanstvo i konačni smisao. On nas, kako smo čuli u naviještenom evanđeoskom ulomku upućuje da svoju pozornost ne usmjeravamo na ono što ljudi u tvrdoći svoga sebičnog srca čine jedni drugima, nego na ono što dolazi od Boga. Biskup je kazao vjeroučiteljima kako je ova duhovna obnova prigoda provjeriti je li im srce po Isusovoj evanđeoskoj dijagnozi otvrdnulo, „otežalo“ u proždrljivosti i u pohlepi, zaraženo virusom sebičnosti i ispunjeno ovozemaljskim životnim brigama, i da za njega u molitvi i bdijenju pronađu lijek. Naime, u molitvi je srce uzdignuto u Božji svijet, postaje dionikom vječnosti, oslobođeno naših ljudskih briga i povjereno Bogu da u nama ostvari ono što mi ne možemo našim ljudskim nastojanjima. U molitvi se ostvaruje snažan Božji dinamizam koji nas čini dionicima onoga što Bog može ostvariti u punini, o čemu govori prorok Danijel, ustvrdio je biskup. Još je kazao kako su Božji sveci o kojima govori prorok Danijel bili oni njegovi suvremenici koji su u teškim okolnostima vjerskog progona nastojali održati vjernost Bogu saveza i otačkim tradicijama. Sveci pak Božji jesu danas svi oni, koji se trgaju iz zarobljenosti ovozemaljskim sebičnim željama i nastojanjima, svojom se vjerom i molitvom izdižu iznad njih na Božju razinu, ustvrdio je biskup. Povezujući to s aktualnom situacijom ratova u svijetu, sa svinjskom kugom, te sukobima i zavadama koje postoje u Hrvatskoj na političkoj i drugim razinama, poručio je sudionicima slavlja neka se u skladu s Isusovim pozivom na bdijenje i molitvu obnove u vjeri da je Isus Krist ključ sudbine svijeta, povijesti i svemira, a ratovi, potresi i druge nevolje podsjećaju da žive u prolaznom svijetu, najavljujući njegov drugi dolazak. Neće svijet skončati u nemoći grješnog djelovanja ljudi, nego u onoj moći Božje ljubavi koja se očitovala u Isusovoj žrtvi na križu i njegovoj pobjedi nad smrću u slavnom uskrsnuću, te je budan onaj čovjek koji svijet i ono što se događa u njemu promatra očima vjere, ustvrdio je biskup. Poručio je vjeroučiteljima kako je i ova njihova duhovna obnova nastojanje da u Božjoj riječi otkriju Božju istinu o sebi, toj istini poklone svoje povjerenje i da od nje žive. Kazao je kako nas je Drugi vatikanski sabor potaknuo da ne budemo izvan svijeta, nego kao vjernici sve događaje čitamo kao „znakove vremenâ“. Drugim riječima, u svemu onome što se zbiva prepoznati Božji govor o prolaznosti svijeta koja u nama treba oživjeti Božje nade u dovršenje svijeta, koje očekujemo o drugom Kristovu dolasku, te ih svjedočimo u svom životu, ustvrdio je biskup. Pozvao je vjeroučitelje da budu Božji proroci najprije u svojoj obitelji i u svojoj župi, a onda i na mjestu svoga vjeroučiteljskog poslanja. Još ih je potaknuo da obnovljenom vjerom kažu Isusu Kristu kako je on njihov moćni Gospodin koji je pobijedio smrt i da se nadaju da će on svojim drugim dolaskom dovršiti stvoreni svijet, i neka ga zamole da im u toj vjeri i nadi daruje svjetlo u srcu, snagu u nemoći, odlučnost u ravnodušnosti, a osobito moć njegove ljubavi s križa da s njime zajedno osjećaju, djeluju i budu pobjednici. Zazvao je Isusovu Majku, koja je pod križem Isusovim bila prva vjernica i sudionica djela Isusove pobjede nad smrću da moli s njima i za njih.
