Na spomendan bl. Jule Ivanišević i susestara, 15. prosinca 2023. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u crkvi njezina krštenja u Župi Sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu euharistijsko slavlje, kojim je zaključio Godinu bl. Jule u Požeškoj biskupiji.
Upitavši u homiliji sudionike slavlja ima li nešto što o bl. Juli još nismo rekli, pa da sada to pokušamo, biskup je izrazio uvjerenje kako će se svi složiti s njime da smo o njoj uglavnom sve već rekli. Kazao je kako ipak ima još nešto neizrečenog o njoj, a to je ono što nam je obznanila naviještena Božja riječ, koja je prikazala neke nove crte njezina lika. Polazeći od prvog čitanja biskup je spomenuo kako nam prorok Izaija predstavlja Boga kao osjećajno biće za čovjeka, za njega se zanima, očituje ono što od njega očekuje. Istaknuo je da smo svjesni kako smo mi slabi, nemoćni i grješni i zbog toga ne zavrjeđujemo da Bog bude prema nama takav. No, naš Bog ne diže ruke od nas, trajno pokreće neke nove inicijative s nama, uvijek iznova nam dozivajući u pamet da je on Gospodin, koji nas uči našem dobru i vodi pravim putem, a sve to u želji da na nama ostvari svoja obećanja i obdari nas svojim milosnim darovima, ustvrdio je biskup. Napomenuo je da je savezništvo s njime put koji nam je Bog svojom inicijativom nedvosmisleno naznačio kao jedini i pravi način da dospijemo na onu razinu postojanja za koju nas je stvorio. Pojasnio je da se to savezništvo ljudi s Bogom ostvaruje kroz održavanje njegovih deset zapovijedi, Božjih deset riječi slobode. No, prorokovi sunarodnjaci su htjeli ići nekim svojim putem, zapustili su Boga i savez s njime, i kao posljedica toga završili u babilonskom sužanjstvu, stanju fizičkog ropstva. Ali još je gore stanje duhovne izgubljenosti u koje čovjek upadne kad se udalji od Boga ili ga prezre, ustvrdio je biskup. Kazao je da se pitanje koje je Bog uputio prvom čovjeku nakon što je zajedno sa svojom ženom Evom sagriješio: «Adame, gdje si?», ne odnosi na njegovo zemljopisno mjesto, nego na životno stanje kojim se grijehom udaljio od Boga, svoga stvoritelja. Još je rekao da je to pitanje izraz Božje suosjećajnosti za zalutalog čovjeka, i njegove želje da mu pomogne kako bi se vratio na pravi put i bio njegov. O putu je riječ, i to Božjem, istaknuo je biskup. Napomenuvši kako prorok Izaija u drugom dijelu spomenutog ulomka kaže da je Bog «Svetac Izraelov», biskup je ustvrdio da to znači kako je on svet jer voli svoj narod, i očekuje da on bude na njegovu putu, vjeran savezu, što je za njegovo dobro. Biskup je kazao kako je u Isusu Kristu na križu ostvaren čovjek vjernosti Ocu, gdje je sklopljen novi i vječni savez u njegovoj krvi, te smo obdareni najvećim Božjim savezničkim dobrom, pobjedom nad smrću. Istaknuo je kako je to djelo Božje bl. Jula ozbiljno shvaćala i prihvaćala, te mu odgovorila vjernošću sve do mučeničke smrti. Išla je putem vjernosti svome Gospodinu i postigla vječnu nagradu.
Upitavši sudionike slavlja biramo li u Hrvatskoj Božji put, biskup je ustvrdio da ono što svakodnevno čujemo i vidimo upućuje na zaključak kako je kod nas dosta nemara za Boga, i da se počesto ponašamo kao djeca iz Isusove prispodobe u naviještenom evanđelju. Ona su hirovita, ne uzimaju jedni druge ozbiljno, ne prihvaćaju uzajamne prijedloge ni za igru ni za što drugo. Protumačio je da se Isus u spomenutoj prispodobi na neki način žali što ljudi njegova doba – nakon svih dobročinstava i čudesa koja je pred njihovim očima učinio – neozbiljno odnose prema njemu i samome Bogu, ne prihvaćaju ih te ih poneki u svojoj ravnodušnosti i preziru. Potrebno je da si svi mi, koji velimo da smo vjernici i redovito dolazimo nedjeljom na misu, postavimo pitanje kako stojim s Bogom u mom životu, idemo li putem vjernosti Bogu u svojim svakodnevnim opredjeljenjima, ili prihvaćamo opći društveni mentalitet koji je ravnodušan za Boga i oblikuju ga pomodni trendovi, utemeljeni u ideologijama koje ne promiču čovjekovo dostojanstvo. Upozorivši sudionike slavlja da je ravnodušnost ta koja razara dušu i srce, savjest i duhovnost, pozvao ih je da budu snažno opredijeljeni za Boga te samima sebi svjedoče kako im je on prvi i najvažniji, da ga žele slušati i slijediti njegove naputke. Kazao je kako se može dogoditi da na svetoj misi slušamo Božju riječ, ali nakon toga organiziramo svoj svakodnevni život po predlošku koji nije u skladu s njome te nakon svega završimo u duhovnom mraku, postanemo dionici svijeta izgubljenih vrijednosti, pa se u svojoj nemoći jedni na druge žalimo, jedni drugima kukamo. Ako se u našem osobnom i društvenom životu ponašamo po nekim svojim, a ne Božjim načelima, ne može nam biti dobro, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja neka se svakog dana pitaju što svaki pojedini od njih svojim nutarnjim žarom za Boga i životnim opredjeljenjem može doprinijeti da Hrvatska bude zemlja u kojoj je lijepo živjeti. Kazao je kako rado ponavlja riječi sv. Augustina da nisu vremena ta koja su dobra ili loša, nego je dobar ili loš čovjek koji čini da vremena budu dobra ili loša. Potaknuo je nazočne da uvijek budu u savezu s Bogom, jer nam je on u žrtvi Sina svoga Isusa Krista na križu dao najbolji predložak kako se živi vjernost prema njemu, pa i pod cijenu mučeništva, kako je to bl. Jula dobro razumjela. Pripomenuo je kako svako mučeništvo nije i ne mora biti u prolijevanju krvi, ali da je svako mučeništvo svjedočenje vjernosti Bogu i životu: u braku, na radnom mjestu, u školi ili negdje drugdje. Istaknuo je da je bl. Jula odabrala put vjernosti Bogu, te da je u jednostavnosti života tu vjernost svjedočila uvijek i svugdje, ali najviše u najtežem trenutku, kad je u zbivanjima II. svjetskog rata ljudska razularenost i pohota progovorila na svoj najgori način. Zahvalio je bl. Juli što je bila takva, što nam je posvjedočila kako se isplati ići tim putem. Zamolio ju je da svim sudionicima slavlja izmoli od Boga dovoljno svjetla pameti, srca i savjesti, kako bi svakoga dana znali prozreti ono što je za njih pogubno, što im oduzima dostojanstvo, te da i uz cijenu svakodnevnog mučeništva žive Božja opredjeljenja i biraju njegov put koji vodi u vječnost.
