U noći Isusova rođenja, 24. prosinca 2023. biskup Antun Škvorčević predvodio je misu polnoćku u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i Župe sv. Terezije te vjernicima navedene Župe. Na slavlju su među ostalima sudjelovali zamjenik požeško-slavonske županice Ferdinand Troha, zamjenik požeškog gradonačelnika Borislav Miličević i požeški paroh o. Nikola Petrović.
U homiliji biskup je podsjetio nazočne kako se život ostvaruje po uvijek novim ljudskim inicijativama, koje se umnažaju na različitim razinama. One se planiraju u uvjerenju da po njima nešto postižemo, među njima i one koje nazivamo ratom. Svjedoci smo teškog stanja u kojem se nalazi čovječanstvo zbog rata u Ukrajini i Svetoj Zemlji gdje stradavaju brojni nedužni ljudi i u razaranju nestaju mnoga dobra. Upravo u takvom svijetu neuspjelih ljudskih inicijativa danas naviještamo jednu od najvećih Božjih inicijativa: Bog – začetnik života – odlučio je da čovjeka, ranjeno biće uspostavi u njegovo izvorno stanje po Sinu svome odvijeka, koji se utjelovio u čovjeku i rodio kao jedan od nas da bi ostvario božansko djelo, polaganjem svoga života „za nas“, ustvrdio je biskup.
Polazeći od prvog čitanja, kazao je da u njem prorok Izaija progovara u dramatičnoj situaciji izraelskog naroda u davnom 8. st. prije Krista kada se posvuda čuo zveket oružja, a asirsko osvajanje, koje je već bilo zahvatilo Galileju, zaprijetilo i samoj Judeji i Jeruzalemu. Pod neprijateljskim pritiskom narod je hodao u mraku, ne znajući kamo krenuti. Tim ljudima bez nade prorok je navijestio: »Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku«. Biskup je zapitao: »Odakle proroku hrabrost da usred mraka naviješta svjetlo, usred tuge radost?« Podsjetio je kako prorok sudbinu svog naroda gleda kroz Božju inicijativu u uvjerenju da ako Bog poduzima nešto, njegova pobjeda je sigurna. Naviješta da Božja inicijativa o oslobađanju njegova naroda ide putem rođenja jednog djeteta, koje je ljudski gledano slabo, ali Bog baš u tom nemoćnom djetetu nastupa ljubavlju kao svojom najvećom moći. Naime, prorok obznanjuje da nam se „dijete rodilo, sina dobismo“, ili točnije „dijete se rodilo za nas, sina dobismo“. I sv. Pavao u drugom čitanju iz Poslanice Titu tumači tko je Isus Krist jednostavnom tvrdnjom: „on sebe dade za nas“. U Isusu Kristu pojavila se Božja inicijativa „za nas“ i u njoj je sva njegova božanska moć. Jer, ustvrdio je biskup, nema jače inicijative od Božje u kojoj on sebe daje „za nas“ kako bi nas oslobodio zarobljenosti smrću. Kazao je kako to oslobođenje naviješta prorok slikom svjetla i radosti. Svjetlo, naime, ima moć, iščupati nas iz mraka, a radost iz tuge. To je Gospodin naš Isus: on je ljubav koja ima moć osloboditi nas od smrti, darovati nam život.
Biskup je zatim potaknuo sudionike slavlja da ne dopuste biti zarobljenicima nekih ljudskih kratkoročnih i propadljivih inicijativa, nego da odaberu Božju inicijativu u Isusu Kristu, te se danas s vjernicima diljem svijeta obnove u vjeri kako je on najmoćnije djelo koje je Bog izveo za nas. Pozvao je da u Isusu Kristu otkriju svoju najbolju životnu šansu te mu se pridruže s još većim predanjem i ljubavlju, kako su to učinili pastiri u evanđeoskom izvještaju o Isusovu rođenju, prepoznajući da se Božje veliko ostvaruje u malenom, moćno u nemoćnom. Pojasnio je da je potrebno imati vjerničko srce koje zna promatrati Božje veliko djelo u svakodnevnoj malenosti, pobjedu ljubavi u prividnom gubitništvu darivanja sebe za druge. Biskup je zaželio svima da ih pohodi Isus Krist kao svjetlo, radost i ljubav, koje nas izvlači iz naših nemoći, te pronađe u svakom od nas otvoreno srce u kojem po svojoj malenosti možemo biti pobjednici. Posebno je uputio molbu da maleni Isus doprije i do srdaca onih koji smišljaju ratne inicijative te budu moćni poštovanjem, nesebičnošću i ljubavlju prema svakom čovjeku. Homiliju je biskup završio poticajem sudionicima slavlja da im Božić ne ostane na izvanjskoj površini, nego zahvati dubinu bića i utvrdi ih u ljubavi, koja je progovorila u Isusu Kristu, u njegovoj malenosti koja je išla od jaslica do križa.
