Na blagdan sv. Ivana od Boga, 8. ožujka 2024. požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Specijalnu bolnicu za psihijatriju i palijativnu skrb „Sveti Rafael“ Strmac te u bolničkoj crkvi sv. Rafaela predvodio euharistijsko slavlje prigodom blagdana sv. Ivana od Boga, utemeljitelja bolničkog reda Milosrdne braće.
U homiliji biskup je sudionicima slavlja uputio izazovno pitanje: tko od njih želi biti svetac. Ispripovjedio je kako je jednom prigodom to pitanje postavio djeci u školi i kako se iznenadio da je dobar dio njih bio mišljenja kako nije dobro biti svetac, jer to nije nešto uobičajeno, nego onaj tko hoće biti svet mora nešto posebno raditi i biti izvan normalnog života. Kazao je kako nam današnja sveta čitanja snažno tumače kakav je svetac Ivan od Boga, te kakvi bismo i mi trebali i mogli biti. Svetac je onaj koji želi biti čovjek po Isusovu modelu, koji nije tek jedan od tolikih ljudskih modela, nego izvanredni Bogo-ljudski model, jer je Isus Krist i Bog i čovjek, ustvrdio je biskup. Produbljujući govor o svetosti na temelju naviještene Božje riječi, biskup je istaknuo da svetac nije lijen, ravnodušan i površan čovjek kojemu je sve svejedno i koji za ništa ne mari, nego se samo moli Bogu. Podsjetio je na drevno monaško pravilo sv. Benedikta „Ora et labora – Moli i radi!“ Molitvom ulazimo u Božji svijet, bivamo zahvaćeni Božjim snagama, zahvaljujući kojima možemo u svom životu ostvarivati ono što Bog od nas očekuje.
Polazeći od prvog naviještenog čitanja u kojem prorok Izaija na neki način protestira protiv svojih sunarodnjaka, koji su doduše radili, postili i molili, ali na način da su se udaljili od ljudi i njihovih velikih nevolja. Upozorava ih da njihov post i molitva trebaju biti usmjereni na čovjeka, na njegovo oslobođenje od ropstva i na osiguravanje njegovih osnovnih životnih potreba, od kojih je prva i najvažnija kruh svagdanji, ustvrdio je biskup. Prorok nas uvjerava da svoju svetost ne možemo ostvarivati samo po našem odnosu prema Bogu, nego da u proces postajanja svetima nužno mora biti uključen i čovjek. Isus Krist je Bog koji je postao čovjekom, da bi bio blizu čovjeku, osobito onom koji je u teškim životnim okolnostima. On je Bog koji je čovječan, čovjekoljubiv, Bog koji je sav za čovjeka, kako ga opisuje sv. Ivan u drugom današnjem čitanju. Kao i starozavjetni prorok i sv. Ivan nas upozorava da nema pravog odnosa prema Bogu bez pravog odnosa prema čovjeku. Biskup je ispripovjedio sudionicima slavlja da je jedan njegov profesor naglašavao svećenicima, koji su za sebe tvrdili da rade, kako nije pitanje je li rade, nego što rade, jer se može raditi svašta, nazivajući to radom za Boga i s Bogom, a protivno je i Bogu i čovjeku. Sveci su nam primjer poslušnosti riječima Gospodina Isusa Krista i nasljedovanja života kojim je on živio, kazao je biskup. Osvrćući se na naviješteni evanđeoski ulomak u kojem Gospodin Isus pripovijeda glasovitu prispodobu o milosrdnom Samarijancu, biskup je ustvrdio da se u pristupu unesrećenom čovjeku kojeg su razbojnici opljačkali i nasmrt pretukli zapravo isprobava tko voli Boga. Naime, prezira vrijedni tuđinac Samarijanac, koji se zaustavio i stradalom čovjeku pritekao u pomoć, pokazao se bližim Bogu i čovjeku od elitnih pripadnika židovskog naroda kakvi su bili svećenik i levit koji su zaobišli unesrećenog. Tko sam ja i što zapravo radim, neprestano se provjerava kroz moje konkretno ophođenje s mojim bližnjim, osobito onim u nevolji, ustvrdio je biskup. Kazao je da je veličina sv. Ivana od Boga, koji nije napisao neke velike spise teološke ili neke druge naravi, u tom što se posvema bavio konkretnim čovjekom, polazeći od požara u kojem je izgorjela bolnica u Granadi i mnogi bolesnici ostali bez potrebne njege. Tim bolesnicima, ali i drugim siromasima i potrebitima velikodušno je pristupio da im bude ruka pomoćnica i srce koje ih voli, podsjetio je biskup, Još je rekao da je uvjerljivost Ivanova pristupa bližnjima u nevolji „zarazila“ mnoge ljude njegova vremena i kasnije sve do danas te ih potaknula da i oni udruženi u redovničku zajednicu krenu njegovim putem vršenja djela milosrđa. Izrazio je radost što su Milosrdna braća na tom putu dospjela i na prostore Požeške biskupije. To da se netko oduševi za Isusa Krista siromašnog i tjelesno nemoćnog a moćnog ljubavlju, uvijek je Božje djelo u nama, ustvrdio je biskup.
Napomenuvši da je sv. Ivan od Boga bio čovjek koji je iz vjere prihvatio biti Isusov i u kojem se Isus proslavio, biskup je naglasio kako mi u svecima slavimo veličinu Isusovu i zahvaljujemo Isusu Kristu što je u njima bio djelatan snagom svoga Duha, da se očitovao velikim u njihovoj malenosti. Gledajući njihov primjer i mi trebamo ne samo poželjeti biti svetima, nego i ostvarivati svetost na konkretan način svakodnevnom slobodnom odlukom. Uputio je sudionicima slavlja paradoksalnu poruku da su onoliko za sebe, koliko žive za drugog čovjeka, i da na taj način u dimenzijama ljubavi rastu do Boga i postaju dionici božanske naravi. Ustvrdio je kako nam s obzirom na to ne trebaju ni europski fondovi niti gospodarski uspjesi, nego uzajamne ljubavi, požrtvovnosti i plemenitosti kojom pristupamo jedni drugima i živimo jedni za druge. Kazao je kako nas sv. Ivan od Boga danas sve poziva da promislimo o tome kako ostvarujemo život i provjerimo u kojoj mjeri je Isusov model naš način na koji svakodnevno pristupamo jedni drugima, te je pozvao nazočne da opredjeljenije i dosljednije žive jedni za druge. Osim toga, potaknuo ih je da dok zahvaljuju sv. Ivanu od Boga za njegovo djelo ljubavi a Milosrdnoj braći, za njihovo djelovanje i na ovim našim prostorima, budu molitelji da se u njima zaista ostvaruje ona Božja snaga koja je pokrenula sv. Ivana da bude Isusov, te i oni požele svaki dan opredijeljeno, konkretno jedni prema drugima biti poput Isusa. Kazao je da se na taj način otvara nebo na zemlji i započinje vječnost.
