U predvečerje svetkovine sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, 18. ožujka 2024. biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali euharistijsko slavlje za učenike, roditelje, učitelje i druge djelatnike Katoličke osnovne škole u Požegi na čelu s ravnateljem Franom Barišićem, čiji je sveti Josip zaštitnik.
Čestitavši u homiliji sudionicima slavlja svetkovinu sv. Josipa, zaštitnika škole, biskup je protumačio što to znači imati zaštitnika. Polazeći od iskustva različitih odnosa prema stvarnostima u kojima živimo, podsjetio je djecu da oni najprije uče imati dobar i pravilan odnos prema svojim roditeljima, potom prema svojim učiteljima i jedni prema drugima, a potom i prema učenju, sportu, glazbi, prirodi i sl. Kazao je da svi ti odnosi na svoj način tvore naš život, jer bi čovjek koji ih ne bi njegovao, zapravo bio mrtav. Sveti zaštitnik nas podsjeća kako je najvažniji odnos koji trebamo izgrađivati onaj prema Bogu, a on se sastoji prvenstveno u povjerenju koje imamo u njega i svemu onome što je s time povezano, ustvrdio je biskup. Povjerenje je čin čovjekova srca kojim prilazi drugom čovjeku ili Bogu, i prihvaća ga cijelim svojim bićem u nastojanju da ostvari zajedništvo s njime. Sveti zaštitnici su nam primjer kako se njeguje odnos prema Bogu i živi uključenost u Božji svijet. Sveci zaštitnici su nam i pomoć u našem nastojanju da izgradimo dobar i pravilan odnos prema Bogu, da se svakoga dana u slobodi opredjeljujemo živjeti samo ono što je dobro, plemenito i lijepo i što nas potvrđuje u veličini i dostojanstvu našeg postojanja, pripomenuo je biskup. Kazao je nazočnima da želi večeras s njima sv. Josipu reći hvala što nas prati svojim svetačkim primjerom i svojim zauzimanjem da budemo Božji, te je pozvao učenike da svakoga dana, kad na ulazu u školu ugledaju dragi Svečev lik, obnove svijest kako škola nije mjesto u kojem se stječu samo određena znanja i vještine, nego da budu budni za Boga i za ono što se samo s njime može ostvariti.
Povezujući rečeno s naviještenim svetim čitanjima, biskup je među ostalim ustvrdio da je sv. Josip bio sav zauzet da živi u skladu s Božjim pozivom i njegovim naumom. U ulomku prvog čitanja iz Druge knjige o Samuelu čuli smo obećanje koje je Bog na usta proroka Natana dao Davidu da će njegovo prijestolje biti čvrsto a kraljevstvo trajati dovijeka po jednom od njegovih potomaka, kojeg će Bog podići nakon njega. Kazao je da je taj potomak Gospodin Isus, Sin Očev, na čijem je zemaljskom rođenju sv. Josip vjerno surađivao, a koji je svojom ljubavlju na križu pobijedio smrt i omogućio trajnost našem postojanju, te se mi u njem prepoznajemo kao bića dovršenosti, punine i smisla, ustvrdio je biskup. Poželio je sudionicima slavlja da i oni poput sv. Josipa osluškuju Božju riječ, kako nam svjedoči naviješteno evanđelje, da znaju čitati znakove Božje prisutnosti u svom životu, i ostvarivati naume koje je Bog za njih smislio. Homiliju je zaključio molitvom: »Sv. Josipe, dok u našoj osnovnoj školi učimo sve ono što smo mi ljudi otkrili, moli s nama i za nas, da uspijevamo otkriti i ono što je Božji naum s nama, na što nas on poziva, da učenje u školi ne bude samo nešto naše, nego ostvarivanje onoga što možemo samo s njime u životu učiniti.«
